Međugorski Fenomen
14. June 2001.
Foto:
nepoznato

 Crkva danas slavi svetkovinu Tijelova ili Brašančeva - brašance jest hostija - ili Korosanda, tj. Corpus Sanctum ili Sveto Tijelo Isusovo. Mi pjevamo euharistijskomu Isusu: Kriste, budi naša radost! Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi nam život Ti! Između te tri velike riječi: radosti, sreće i života, zaustavimo se samo jednoj, na sreći, i na njezinoj suprotnosti. 
     Sreća. Kriste, budi naša sreća! Ne slučajnost, pogodak, lutrija, potrefilo, a da nismo uopće ni očekivali. Latini imaju dva pojma za sreću: felicitas – a to je sreća zaslužena, stečena, za koju si se zalagao, borio i molio. I fortuna, a to ti je slučajnost, izvlačenje na sreću pa što bi – bi, nabasao putem na tisuću maraka. Netko je za to gorko zaplakao, a ti se, eto, usrećio. Čuj, usrećio, umjesto da prijaviš župniku ili policiji. Ne govorimo o sreći na koju si slučajno naletio. Govorimo o sreći koja dolazi od sresti se, sretan, susresti se s osobom, s roditeljima, braćom i sestrama, s osobama koje cijeniš, voliš i duguješ im zahvalnost. Susret jest sretnost, sreća. Susret s Bogom jest najveća sreća. A taj je susret sam Bog izmislio i priredio. Njemu dugujemo susret i sreću. Mi molimo Isusa da bude naša sreća. Da se susretnemo s njime. Evo ga danas slavimo kao Presveto Tijelo, kao susret i svoju sreću. Susrećemo ga svaki dan, i u Euharistiji, i u molitvi, i u poklonu. Molimo ga za duhovna zvanja u našoj Crkvi, neka ih on izabere po Očevu planu. Žetva je velika, a radnika premalo (Lk 10,2).
     U Crkvi je oduvijek vrijedio zakon: "Ako želiš biti sretan, i ako želiš druge usrećivati, onda sam ništa ne traži i ništa ne otkaži." Ne nameći se i ne razmeći se! Znaju drugi za te. Ne traži da budeš provincijal! Ali ako je zakonit izbor pao na te, ne bježi, nego stisni zube i povedi provinciju u sreću, a ne u nesreću. Ne traži da budeš biskup! Ali ako je zakonit izbor pao na te, izdrži do kraja u istini i pravdi i upravljaj biskupijom u jedinstvu vjere i ljubavi sa Svetim Ocem Papom.
     Je li tko radostan, neka pjeva hvalospjeve! (Jak 5,13). Je li tko sretan, neka usrećuje i druge.
     Nesreća. Možda ti sreća još razumljivije zvuči kad se spomene nesreća: nesreća na poslu, na putu, nesreća u braku, u zraku, u mraku, nesreća kao tragedija, sudar auta ili vlakova, povreda, gubitak, propast, smrt. Ima raznih vrsta nesreća, namjernih i slučajnih, sve do velikih crkvenih nesreća. Pitali me ovih dana putem faksova i telefona pojedini novinari i iz domovine i iz inozemstva: što mislim o takozvanim "ukazanjima", o kojima već 20 godina ne prestaje novinarska i druga senzacija. Mislim ono što sam stalno držao, i što sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prošle godine rekao s ovoga svetog mjesta. Mislim i govorim ono što Crkva Katolička na temelju stručnih i odgovornih ispitivanja službeno drži: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata nadnaravna autentična ukazanja, nijedne priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne objave. Eto što mislim i javno i jasno govorim, da ne bude apsolutno nikakve zabune, izražavajući duboku vjeru u presvetu osobu i ulogu ponizne i poslušne Blažene Djevice Marije u djelu Isusova spasenja, kako Katolička Crkva naučava. 
     Ali od svih tih pustih zainteresiranih vrlo su rijetki oni s pitanjem koje bi se odnosilo na domaću situaciju koja unesrećuje brojne vjernike u ovoj biskupiji, situaciju kojoj pogoduje neljudska, nekršćanska, neredovnička i nesvećenička neposlušnost odlukama najviše crkvene vlasti.
     Da su me pitali, s bolju bih u duši odgovorio da je, prema objavljenim podacima i ni od koga uvjerljivim argumentima opovrgnutima, već godinama njegovani neposluh prema Svetoj Stolici, vlastitomu Redu i mjesnoj Crkvi u posljednje vrijeme najviše urodio svojim gorkim plodovima nevaljanih i svetogrdnih ispovijedi, nevaljanih krizama i svetogrdnih misa.
     Oni koji su prethodnih godina sami nevaljano krizmavali ili pozivali slične sebi da "krizmaju", ove su se godine sunovratili do te nesreće da su zaobišli mjesnoga ordinarija i zovnuli kao "krizmatelja" čovjeka koji nije uopće ne samo biskup, ni svećenik, nego je po svome uvjerenju nekatolik. On je izjavio: "Želimo kroz krizmu postići da Papa povuče dekret Romanis pontificibus… I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u Međugorju". Što se tiče celibata, "kad se ukine, svećenici će se moći ženiti. Mi to želimo". Kao nekatolik kaže: "Nepogrešivost pape ne može biti dogma" (izjava: 23.5.2001), misleći valjda na nezabludivost u vjeri i moralu. Eto, takva su čovjeka pozvali da u trima župama: Grudama, Čapljini i Tepčićima podijeli nevaljani obred krizme sedam stotina sedamdeset i devetorici kandidata. Nisu posrijedi samo nevaljane krizme, poniženje i svetogrđe Duha Svetoga, nego su posrijedi i nevaljane mise, koje je taj ne-svećenik glumio pred vjernicima, a ljudi se poveli za najamnikom kao ovce bez pastira (Iv 10).
     S bolju bih u duši odgovorio takvim upitima o domaćoj situaciji - sa svjedočanstvom iz prve ruke - da su neki franjevci prošle godine otišli jednomu starokatoličkom biskupu u Švicarsku i molili ga da im zaredi "tajnoga biskupa" (Geheimbischof) da bi oni mogli snagom sakramenta sv. reda rediti nove svećenike i dijeliti krizme. Taj je starokatolički biskup to, naravno, odmah otklonio i prekinuo razgovor (naš upit: 25., a njegov odgovor 28. 5. 2001). Nemam razloga ne vjerovati tomu starokatoličkom švicarskom biskupu, koji je nastupio u duhu neprozelitskih zasada suvremenog ekumenizma. O tome sam obavijestio mjerodavne u Crkvi.
     S bolju bih u duši odgovorio da sam službeno obaviješten da je Franjevački red ovih dana još trojicu svojih hercegovačkih članova otpustio iz Reda zbog teškoga neposluha, a trojicu drugih suspendirao od svećeničke službe; da je njih četrdeset odbilo potpisati Izjavu crkvenoga posluha, koju je dogovorio generalni ministar Franjevačkoga reda i mjesni biskup, a Sveta Stolica potvrdila. Ali, sa zahvalnošću ističem da su dvije trećine otaca franjevaca potpisale Izjavu i pokazale crkveni duh posluha, i s kojima računam u dušobrižništvu u ovoj biskupiji. Posebno ističem da su franjevci zaposleni u pastoralu ovdje u Međugorju i od provincijalata predloženi i od Ordinarijata zakonito imenovani. 
     Eto, to nas pozitivno raduje, a ono nas negativno boli do dna duše, taj pokušaj razbijanja katoličkoga jedinstva, i to od raznih prema raznim crkvenim područjima: u vjeri, u bogoštovlju, u disciplini. Iznosim to u okviru ove sv. krizme – i nemojte mi reći da ovo nije prigoda – i to s pozivom svima u biskupiji, u domovini i u svijetu s usrdnom molitvom Presvetomu Trojstvu da nas očuva od sličnih nesreća i od nesretnih crkvenih slučajeva.
     Stoga se za vas, krizmanike, molim svemogućem Bogu i pozivam vas da primanjem valjane krizme budete vrijedni svjedoci katoličkoga jedinstva, vjere i Crkve; autentični svjedoci Duha Svetoga i njegovih sedam darova, od mudrosti do straha Božjega; svjedoci Isusa Krista, koji nam je objavio svoga Oca nebeskoga.
     Kriste, budi naša sreća! Duše Sveti, daj nam svoje plodove: "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5,22-23).
  
+ Ratko Perić, biskup

POVEZANI ČLANCI

05. kol 2018
Biskup Ratko Perić
18. lip 2018
Biskup Ratko Perić
30. ožu 2018
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

05. kol 2018
Biskup Ratko Perić
18. lip 2018
Biskup Ratko Perić
30. ožu 2018
Biskup Ratko Perić