Vijesti
11. July 2016.
Foto:
Crkva sv. Benedikta u Čajniču

Svetkovina svetoga Benedikta, opata, bila je na posebno svečan način proslavljena u ponedjeljak, 11. srpnja 2016. u gradiću Čajniču, na krajnjem istoku Mostarsko-duvanjske biskupije, čija je katolička crkva, najistočnija u toj biskupiji, pod zaštitom ovoga sveca, zaštitnika Europe i oca zapadnoga monaštva.

Svečano Misno slavlje, pred pedesetak okupljenih vjernika iz Čajniča i Foče, koji pripadaju istoj, prostranoj župi Nevesinje, predvodio je pomoćni biskup sarajevski i promicatelj katoličkoga školstva u BiH msgr. dr. Pero Sudar. U koncelebraciji s biskupom bilo je, uz domaćega župnika don Antu Luburića, desetak svećenika Vrhbosanske nadbiskupije i Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Prije početka Euharistijskoga slavlja domaći je župnik, uputivši pozdrave biskupu, svećenstvu i okupljenim vjernicima, istaknuo nekoliko važnih događaja vezanih za čajničku crkvu. Naime, prije 115 godina, kako je naglasio, u gradu Čajniču mjesne su katolkinje utemeljile „Odbor za izgradnju katoličke crkve“, za koju je projekt uradio glasoviti češki arhitekt Karel Pařík (Karl Paržik), da bi - samo godinu dana kasnije - u samom središtu grada bila izgrađena ova crkva, koja je od tada istinski ures grada i ponos čajničkih katolika. Istodobno, župnik je podsjetio i na kasniju sudbinu crkve koju su, nakon Drugoga svjetskog rata, komunističke vlasti oduzele te je tridesetak godina bila skladište dvaju komunalnih poduzeća. No, ove je godine, istaknuo je župnik don Ante, 45 godina od kada je zaslužni čajnički katolik Karlo Bertanjoli, čiji potomci i dan-danas žive u Čajniču, zatražio od mjesnih vlasti vraćanje ove crkve njezinoj svrsi, što je tri godine kasnije, nakon uporna zalaganja i Biskupskog ordinarijata i samoga Bertanjolija, urodilo plodom.

Župnik don Ante rekao je da biskup Sudar sada ulazi u niz biskupa koji u prošlosti pohodiše ovo mjesto, od kojih neki i po više puta.

Iskazavši istinsku radost i zahvalnost Bogu što se ovoga dana nalazi među katoličkom zajednicom u Podrinju, biskup je Sudar spomenuo kako je sveti Benedikt svetac koji je u davna vremena znao da Europa treba temeljitu obnovu, upravo kao i danas. Stoga je svoje učenje sažeo u kratko geslo: Moli i radi! Svetoga Benedikta, kao oca zapadnoga monaštva, časte i Katolička Crkva i Pravoslavne Crkve a svojim geslom svima nam treba biti putokaz u životu.

Svečano Misno slavlje glazbom je animirao don Pero Marić, župnik Hutova u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Prije završnoga blagoslova župnik je zahvalio predvoditelju i koncelebrantima te pozdravio načelnika općine Čajniče gosp. Gorana Karadžića, kao i o. Momira Vasiljevića, mjesnoga paroha i starješinu Hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču.

Nakon kratka zadržavanja u dvorištu crkve, župnik je sve okupljene na sv. Misi pozvao na blagdanski objed u obližnjem ugostiteljskom objektu.

Katolička crkva u Čajniču izgrađena je 1902. godine, i to u čast sv. Mihovila Arkanđela. Nešto više od 40 godina služila je svojoj svrsi, da bi - odlukom mjesnih civilnih vlasti - 1947. bila pretvorena u skladište lokalnoga poduzeća. Čajnički se katolici nisu mirili s tom odlukom, nego su 1971. pokrenuli proces vraćanja crkve njezinu vlasniku – Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, što se i dogodilo 1974. godine. Nakon temeljite obnove, za što je ponajprije zaslužan tadašnji dušobrižnik ovdašnjih katolika don Ivan Mršo, crkva je 1982. blagoslovljena u čast sv. Benedikta, opata. Od studenoga 2010., kao i za katolike fočanskoga kraja, dekretom Biskupskoga ordinarijata u Mostaru, svu pastoralnu brigu za vjernike Čajniča, koji su do tada bili pod crkvenom jurisdikcijom goraždanskoga župnika, dogovorom između mjesnih ordinarija iz Sarajeva i Mostara, preuzeo je župnik nevesinjski vlč. don Ante Luburić. Od tada se u ovoj crkvi svakoga mjeseca, kao i o važnijim svetkovinama, za malu ali vjernu katoličku zajednicu, koji žive u ovdašnjih šest obitelji, redovito služi sv. Misa. Osim crkve u središtu grada, u Čajniču od starine postoji i mjesno katoličko groblje.

 

Pozdrav na Misi svetkovine sv. Benedikta u Čajniču, 11. srpnja 2016.

Gospodine biskupe Pero, braćo svećenici, dragi prijatelji, poštovani gosti sudionici ovoga svetog Misnog slavlja, braćo o sestre!

Evo nas i ove godine na svetkovinu sv. Benedikta, zaštitnika Europe, kojega posebno častimo u ovoj crkvi u Čajniču, okupljeni svećenici i vjernici oko biskupa Pere na Euharistijskom slavlju:

Sveta misa najuzvišenija je žrtva kojom nam se Krist daruje da zauvijek budemo s njim;

Euharistija je spomen-čin Isusove muke, smrti i uskrsnuća u kojoj doživljavamo uvijek istu stvarnost Velikoga četvrtka, Velikoga petka, Velike subote  i Velikoga Uskrsa – u isto vrijeme se spominjemo tih događaja i činimo isto;

Euharistija je i zahvalna gozba gdje se suobličujemo Kristu blagujući njegovo Tijelo i Krv.

Sveta Misa kao najuzvišenija tajna vjera jest vrhunac kršćaninova života, te središte i izvor duhovne jakosti za članove Crkve.

Uz ove teološko-duhovne oznake spominjemo se danas također važnih događaja vezanih za ovu crkvu u kojoj smo se danas okupili da bismo svemogućemu Bogu, po zagovoru sv. Benedikta, uputili svoje molitve.

1. 1901.-2016. (115 godina)

Godine 1901., prije 115 godina, u Čajniču je utemeljen “Odbor gospođa” (Damen-Commitee), sastavljen od ovdašnjih katolkinja, sa željom da se u ovom gradu izgradi katolička crkva.[1] Iste je godine izradba projekta za ovu crkvu povjerena, po želji Odbora, glasovitom češkom arhitektu Karelu Paříku (Karl Paržik). Kako se navodi u nacrtu,[2] crkva je tada bila građena u čast arkanđela Mihaela (Mihovila), sveca zaštitnika Trebinjsko-mrkanske biskupije, kojoj je Čajniče pripadalo do samo koju godinu prije izgradnje ove crkve. Tijekom godine Odbor je jedva skupio iznos od 5.000 kruna, kupio zemljište za gradnju crkve i dijelom građevni materijal, da bi već 1902. godine crkva bila podignuta.[3] Od tada ova crkva, građena u duhu historicizma, postaje novo svjetlo, duh nove Europe kao istinski ures grada i ponos čajničkih katolika.

​2. 1971.-2016. (45 godina)

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata te stradanja i raseljavanja mjesnih katolika, katolička je crkva, odlukom mjesnih civilnih vlasti, 1947. pretvorena u skladište jednoga lokalnog poduzeća. Preostali katolici teško su prihvatili tu činjenicu, ali čim su prilike dopustile, 1971. godine, prije 45 godina, javio se prvi katolički glas iz Čajniča s pozivom na poduzimanje aktivnosti s obzirom na vraćanje ove crkve njezinoj svrsi. Bio je to katolik Karlo Bertanjoli, potomak stare, zaslužne katoličke obitelji iz ovoga kraja. On u pismu Biskupskomu ordinarijatu navodi da je od Općinskoga komiteta Saveza komunista u Čajniču tražio da se crkva što prije isprazni i vrati vlasniku – Biskupiji, moleći istodobno Ordinarijat, koliko može, da intervenira kod civilnih vlasti u Čajniču kako bi se što prije zahtjev ispunio i u crkvi mogla slaviti sv. Misa.[4]

Veleštovani gosp. Biskup,

Obraćao sam se Vama i ranije usmeno a i pismeno, za Rimokatoličku kapelu koja se nalazi u Čajniču. […]. Kapela se nalazi u dotrajalom stanju, tako reći u ruševnom stanju, ja sam intervenisao u Opštinskom komitetu da se plati dosadašnja kirija, tj. za protekle 24 godine, i da se kapela osposobi za Bogosluženje ili da se dovede u ispravno stanje kako bi odgovaralo za Bogomolju, ali ni do danas niko nije poveo računa o Kapeli. Zbog svega ovog obraćam se Vama, da Vi napišete jedan dopis Skupštini opštine u Čajniču, da bi Opština intervenisala kod Zanatskog komunalnog preduzeća u Čajniču, da Kapelu dovedu u ispravno stanje  i plate kiriju koliko su koristili kapelu. Takođe molim Vas da i mene obavjestite o rezultatima učinjenog što prije dok se kapela ne bi ronirala do kraja i zvono upropastilo. Ne bi trebalo dozvoliti da se kapela upotrijebi u druge svrhe.

Potaknut molbom spomenutoga Karla Bertanjolija, Ordinarijat iz Mostara uputio je 18. prosinca 1971., dopis Komisiji za vjerska pitanja u Čajniču o ovoj crkvi i potrebi da se vrati u posjed crkvene vlasti te da poduzeća koja su je do tada koristila kao skladište, isplate najamninu za sve protekle godine kako bi se dobila potrebna sredstva za popravak crkve.[5]

O djelovanju Katoličke Crkve u Fočanskom i Čajničkom kraju možete se bitno informirati u knjizi moga pastoralnog suradnika prof. Antona-Tonija Šarca, koju svaka obitelj može uzeti i ponijeti sa sobom po završetku ove sv. Mise.

- I ovom prigodom i u ovom mjestu danas na svetkovinu sv. Benedikta u Čajniču želim ponovo istaknuti potrebu našega, u prvom redu, međucrkvenoga uzajamnog susretanja te slobodnog i otvorenog komuniciranja, čineći istinu u ljubavi, kako nas poučava apostol Pavao.

S ovim mislima sve vas pozdravljam, i u ime biskupa Ratka, koji je duhom s nama, danas i ovdje u ovom pitomom Čajniču na rijeci Janjini, na liturgijskom slavlju sv. Benedikta.

Imajući pred očima pisca Poslanice Hebrejima (13,7), koji kaže: „Sjećajte se svojih predstojnika, koji su vam govorili riječ Božju; gledajte na svršetak njihova življenja, ugledajte se na vjeru njihovu!“, od kojih nam je posebno u sjećanju pok. vlč. Ivan Mršo, želimo Boga slaviti i, po zagovoru sv. Mihovila i sv. Benedikta, Božji mir našim pokojnima, a Božju pomoć, blagoslov i zaštitu za naš život i naš rad moliti.

Neka naša radost bude u zajedničkom slavljenju ove sv. Mise, kojoj će predsjedati mons. Pero Sudar, pomoćni biskup sarajevski, kojega srdačno i bratski danas ovdje svima predstavljam i radosno pozdravljam.

Vi, biskupe Pero, današnjim pohodom Čajniču ulazite u niz biskupa koji u prošlosti pohodiše ovo mjesto. A to bijahu:

  • 1610. nadbiskup barski Marin Bizzi;
  • 1895. vojni biskup dr. Koloman Belopotoczky;
  • 1982. (19. rujna) nadbiskup sarajevski mons. Marko Jozinović i biskup mostarsko-duvanjski mons. Pavao Žanić, koji toga dana obaviše blagoslov obnovljene crkve;
  • 1989. (17. rujna) biskup mostarsko-duvanjski mons. Pavao Žanić (s katedralnim zborom iz Mostara);
  • 2002. (14. srpnja) biskup mostarsko-duvanjski mons. Ratko Perić (100 godina izgradnje crkve – vanjska proslava sv. Benedikta);
  • 2011. (11. srpnja) biskup mostarski Ratko Perić (blagoslov obnovljene crkve i proslava sv. Benedikta, prva Krizma u ovoj crkvi);
  • 2015. (11. srpnja) vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić (proslava sv. Benedikta).

Nadam se da će i ovaj Vaš današnji pohod Čajniču ostati zabilježen i u riječi i u slici.

- Pozdravljam i drugu braću svećenike koji nam na našu radost, a i ugodno iznenađenje, stigoše i ove godine iz Sarajeva, predvođeni vlč. Fabijanom Stanušićem, ravnateljem Svećeničkoga doma Vrhbosanske nadbiskupije. Hvala vam!

Pozdravljam vjernike iz Foče i Goražda, kao i domaću braću u vjeri koji žive ovdje u Čajniču!

Pozdravljam o. Momira Vasiljevića, mjesnog paroha i starješinu Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, u kojem se posebno časti Čajnička Krasnica! Neka nam i ona svima bude moćna zagovornica kod svoga Sina – Gospodina našega Isusa Krista!

Pozdravljam predstavnike civilne vlasti: gosp. Gorana Karadžiča, načelnika i gosp. Iliju Dačevića, predsjednika Skupštine općine Čajniče!

Prenosim Vam pozdrave gđe Eve Popp iz Njemačke, koja predstavlja krug naših prijatelja i dobročinitelja, osobe najzaslužnije da je ova naša crkva postala ljepšom i bogatijom djelima koji uzdižu dušu i srce.

I danas ćemo pod ovom sv. Misom moliti zagovor sv. Benedikta i sv. Mihovila Arkanđela pred prijestoljem Oca nebeskoga za nas okupljene, za ovo mjesto i zemlju, za sve naše dobročinitelje, obitelji, za sve naše pokojne, da nam se svima dobri Bog smiluje i obdari nas milošću preobilnom!

        Pozdrav i svima onima među nama koji nisu u istom crkvenom zajedništvu, ali časte i sv. Benedikta i presvetu Bogorodicu, koja je rodila Bogočovjeka Isusa Krista – jedinoga Spasitelja i Otkupitelja čovječanstva.

Pozdravljam i sve časne goste, posebno predstavnike medija... svima zahvaljujem na nazočnosti, kao i na dobrim željama koje nam svojim dolaskom izražavate.

        U ime Božje započnimo ovo misno slavlje Bogu na slavu a nama na spasenje, pjevajući pjesmu Ti Kriste Kralj si vjekova…!

_____________________________

[1] ANOV, godište 1911., br. 27.

[2] Arhiv Župe Nevesinje, projekti

[3] ANOV, godište 1911., br. 27.

[4] ANOV, godište 1971., br. 2479.

[5] ABOM, godište 1971., br. 1351.

 

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE