Vijesti
10. May 2018.
Foto:
tomislavcity.com

Spasovo. U četvrtak, na svetkovinu Spasova ili Uzašašća Gospodnjega, 10. svibnja 2018., sv. Misa i blagoslov polja u Vučkovinama, filijali duvanjske župe, na proplanku gdje je smješteno seosko groblje.

U čast bl. Ivanu Merzu. Ne samo blagoslov poljskih usjeva i trava, nego i  novoizgrađene kapelice, rada ruku čovječjih, i to u čast blaženomu Ivanu Merzu (Banja Luka, 1896. – Zagreb, 1928.), kojega je sveti Ivan Pavao II., Papa (1978.-2005.), proglasio blaženim u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003. godine. Spomendan se Blaženikov slavi na dan njegove smrti, 10. svibnja. Za ovu crkvenu svečanost duvanjski župnik fra Slaven Brekalo pozvao je mjesnoga biskupa Ratka Perića, koji je prethodno bio obavijestio i svoga kolegu biskupa Franju u Banjoj Luci.

Blagoslov polja. Prije početka Misnoga slavlja župni je vikar fra Mario Ostojić izmolio Opijelo za pokojne, otpjevao Litanije Svih  Svetih te svetim križem blagoslovio polja na sve četiri strane.

Dobrodošlica. Nakon toga župnik je pozdravio biskupa izrazivši dobrodošlicu svima te pozvao predvoditelja slavlja da blagoslovi kapelicu i kip bl. Ivana Merza. Brojan narod koji se za ovu crkvenu prigodu skupio, ispunio je prostor ispred kapelice a dio i po groblju.

Blagoslovne molitve. U početku sv. Mise biskup je izmolio molitvu Gospodinu da izlije svoj blagoslov kako bi svi vjernici koji se budu ovdje u kapelici i oko kapelice sastajali, prianjaju uz Gospodnju riječ i sveta otajstva, da osjećaju živu prisutnost Isusa Krista u svome životu. Napose je zazvao blagoslov na graditelje i sve dobročinitelje ovoga djela. Poškropio je blagoslovljenom vodom zidove kapelice iznutra i izvana. Potom je, uz molitvu, blagoslovio kip blaženoga Ivana Merza.  

Propovijed. Biskup je u svome nagovoru najprije istaknuo da Crkva danas slavi svetkovinu Uzašašća, kada je uskrsli Gospodin, nakon 40 dana ukazivanja raznim osobama, koje su ga ljubile i u njega vjerovale, ispred očiju svojih učenika uzašao u nebesku slavu. Bio je to slavan spasovdanski četvrtak i uzlazak, i to s onoga istoga kamena kušnje u Getsemanskom vrtu na kojem je Gospodin molio da ga mimoiđe gorki kalež muke i smrti, ali je sve prepustio svetoj volji Oca nebeskoga. Taj čin Isusova uzašašća jest članak naše vjere: Uzašao na nebo. Toga se sjećamo i u slavnom otajstvu krunice: Koji je na nebo uzašao.

S Gospodinom su u slavi njegova Majka Marija, i to ona jedina dušom i tijelom, a svi drugi spašenici samo svojom dušom. Samo je dio njih – Svetih i Blaženih - nama poznat, a častimo ih kao svoje zagovornike kod Prijestolja Božjega. Mi se radujemo da je Papa svojom vrhovnom vlašću odobrio i proglasio trojicu Hrvata svetima: Nikolu Tavelića (1970.), Leopolda Bogdana Mandića (1983.) i Marka Križevčanina (1995.), te šesnaest blaženih, i to devet blaženika: Augustina Kažotića, Jakova iz Zadra, Graciju iz Kotora, Julija iz Bala, Alojzija Stepinca, Ivana Merza, Miru Bulešića, Antona Muzića i Serafina Kodića Glasnovića, i sedam blaženica: Ozanu Kotorsku, Mariju Petković i pet Drinskih mučenica – Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu. Ove četiri posljednje sestre Kćeri Božje Ljubavi nisu bile Hrvatice, ali su djelovale u hrvatskom narodu i podnijele mučeništvo za zavjetovanu čistoću 1941. u Goraždu i bačene u Drinu.

Mi se - nastavio je biskup - sa zahvalnošću sjećamo beatifikacije Ivana Merza, kojemu na čast namjenjujemo ovu kapelicu. Ivan je sin Mavre (Moriza), njemačkoga katolika iz Češke i časnika austro-ugarske vojske, i majke Tereze, koja je bila židovskoga podrijetla. Budući da su čvrsto odlučili vjenčati se, Moriz je morao napustiti vojsku zbog supruge Židovke i tako je prešao na drugi posao u Banju Luku. Tu im se rodio Ivan. Njega su odgajale časne sestre i svećenici na školskom vjeronauku. A osobit je utjecaj na njega u gimnaziji imao prof. Ljubomir Maraković, kojega su učenici žargonski zvali „Luban“. Domogavši se kršćanske književnosti, časopisne i knjiške, sve po uputama prof. Lubana, a osobito pišući svoj osobni Dnevnik, Ivana sve više prožimaju moralne i religiozne vrijednosti te bogooblične i stožerne krjeposti. Nakon mature, 1914. godine, roditelji su zaželjeli da Ivan pođe u vojnu akademiju kako bi se što dulje odgodio dan vojnoga novačenja. Ubrzo napušta vojno usmjerenje i daje se na književnost koju studira i u Beču i u Parizu, a doktorira u Zagrebu 1923. Bio je profesor francuskoga i njemačkoga jezika na Nadbiskupskoj gimnaziji na Kaptolu.  Biskup je osobito preporučio roditeljima da se utječu u zagovor ovoga našega domaćega blaženika za svoju djecu da ih Bog usmjeruje pravim putom u životu.  

Biskup je protumačio da se blaženik štuje u okviru jedne biskupije, družbe ili jednoga naroda, a kada Bog potvrdi čudom  štovanje takva blaženika, slijedi kanonizacija kojom se štovanje proširuje na cijelu Katoličku Crkvu.

Iako je ostali dio slavlja pratilo povremeno rominjanje proljetne kiše, mnoštvo je naroda pobožno pratilo sv. Misu i dobar dio pristupio sv. Pričesti. Prije završna blagoslova fra Slaven je zahvalio Bogu na njegovu daru, svima koji su se založili da se ova kapelica dogotovi i danas blagoslovi. Zahvalio je i biskupu na njegovu predvođenju Euharistijskoga slavlja i blagoslovu kapelice podignute u čast blaženoga Ivana Banjalučanina.

Blaženi Ivane Merče, pomozi narodu u ovoj zemlji iz koje si i sam potekao!

 

POVEZANI ČLANCI

21. svibnja 2018
KIUM
19. svibnja 2018
KIUM

NAJČITANIJE

21. svibnja 2018
KIUM
19. svibnja 2018
KIUM