Vijesti
29. July 1996.
Foto:
nepoznato
      Kao i svake godine 29. srpnja, na obljetnicu smrti msgr. Petra Čule, biskupa mostarsko-duvanjskoga, tako je i ovoga ljeta slavljena komemoracija u katedrali u Mostaru, gdje je pokopan 1985. Misnu koncelebraciju predvodio je biskup Ratko Perić uz mnoštvo vjernika među kojima i skupina Nijemaca iz Offenburga, koji su pomagali 1030 hrvatske siročadi, a oko 120 u Mostaru i okolici.
     Biskup je u propovijedi naglasio odanost biskupa Čule Svetoj Stolici. Vidjelo se to posebno kad su 1948.-1950. komunisti prešli s poratne metode biča i mača na metodu prijetnje i lažnih obećanja, odnosno životnoga osiguranja crkvenih službenika: lukava zamka kojom se htjela formirati "nacionalna crkva", odijeljena i suprotstavljena Apostolskoj Stolici. "Budući da smo se mi odijelili od Moskve, odijelite se i vi od Rima", govoraše politički vrh nekim svećenicima 1949. Biskupi, sa zatvorenim zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem na čelu, bili su energični u odbijanju suradnje s državnim vlastima u tom pogledu. Godine 1951. izdali su poznati "Non expedit" (štetno je), a na 25. rujna 1952., nakon što su primili pismo pape Pija XII. da uklone opasnost državnih svećeničkih udruženja, biskupi su objavili i svoj "Non licet", tj. "ne smije se" upisivati u takva udruženja! (1 Cor 6,12: "Omnia mihi licent, sed non omnia expediunt"). Unatoč takvu stavu Svete Stolice i Biskupske konferencije bilo je svećenika koji su se učlanjivali u udruženja, koja su doprla sve do 1990. godine! Biskup je Čule u vrijeme osnivanja udruženja bio u zatvoru u Zenici (1948.-1956.). "Oko Božića 1949. i u siječnju 1950. godine biskupa su Čulu posebno ucjenjivali da odobri svećeničko udruženje ’Dobri pastir’ koje se tada osnivalo, obećavajući mu da će biti pušten na slobodu ako to ’svećeničko udruženje’ odobri. Biskup je ovu ponudu odlučno odbio" (članak Lava Znidarčića u zborniku Za kraljevstvo Božje, Mostar, 1991., str. 123).
     Ta ideja, u biti protestantska, o "narodnoj crkvi" nije nikada posve usahla. Kada se radilo o tome da Sveta Stolica prizna naš narod kao državni subjektivitet, onda su mnogi obijali pragove Vatikana. A kad je došlo priznanje, počinju udruge ili skupine tzv. "katoličkih vjernika" koje odbijaju crkvene odluke Papine, potpisujući protucrkvene peticije i zaziđujući katoličke crkve (Čapljina i Miljkovići u katedralnoj župi Mostar), nanoseći beskrajnu bol Svetomu Ocu i svakomu pravom katoličkom srcu.
     Biskup je pozvao vjernike da, privrženi Kristovu spasonosnu djelu, iskazuju dužnu odanost Svetom Ocu i Svetoj Stolici koja je "stup i uporište istine" (1 Tim 3, 15) u ovom promjenljivom svijetu.