Vijesti
16. April 2017.
Foto:
KIUM

Proljetno sunce, koje je kroz velike i svete dane Vazmenoga trodnevlja obasjavalo putove i korake tolikih sudionika koji su u stopu pratili svoga Spasitelja na njegovu Križnom putu i umiranju, na sam dan Uskrsa – 16. travnja 2017. - ustupilo je prostor oblacima iz kojih su istjecale toliko potrebne kapi kiše. Jednako tako, bilo sunčano i toplo ili oblačno i prohladno, vjernik zna gdje mu je na dan Uskrsa; gdje je njegova Galileja u kojoj će susresti Uskrsloga. Stoga su i ovoga Uskrsa, unatoč stalnoj jutarnjoj kiši, mostarske crkve na svim sv. Misama bile ispunjene i više od „posljednjega mjesta“. A onda, dakako, i na svečanoj pontifikalnoj sv. Misi s kadionim mirisom uskrsnoj Svijeći u mostarskoj stolnici Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje, koju je, u koncelebraciji s četvoricom svećenika, predvodio mjesni biskup Ratko Perić, tom središnjem Euharistijskom slavlju mjesne Crkve.

Svečan zvuk katedralnih zvona i orgulja i pjesma velikoga katedralnoga zbora dali su ovomu slavlju poseban izraz. Redoviti katedralni ministranti potpomognuti bogoslovima i sjemeništarcima i predvođeni biskupovim osobnim tajnikom u službi ceremonijara pobrinuli su se da cio obred teče svečano i dostojanstveno. Biskup na početku sve pozdravlja i sretan Uskrs - susret s Uskrslim - sreću Uskrsa, svima na duhovno i tjelesno zdravlje želi. U propovijedi o čudesnim pojavama koje su pratile Smrt i Uskrsnuće Gospodinovo. A na kraju, nakon čestitke msgr. Luke Pavlovića, katedralnoga župnika i mostarskoga dekana, apostolski blagoslov s potpunim oprostom svima raskajanima, kao što to čini prema vlastitu izboru za Božić i za Mariju Majke Crkve, prema biskupskom ceremonijalu, br. 1122.

Biskupova propovijed

ČUDESA OKO USKRSA

Nakon što je na Kalvariji Isus na križu izdahnuo predajući duh svoj u ruke Očeve, sv. Ivan apostol i evanđelist, svjedok očevidac, nije ništa zapisao što se dogodilo u tome trenutku, osim da su zaduženi rimski vojnici raspetima slomili „golijeni“ [potkoljenične kosti], a Isusu „jedan od vojnika probode rebra, i odmah poteče krv i voda“ (19,34). Crkva u tome činu čita veliku sakramentnu simboliku.

Sv. Marko sasvim kratko: „I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje“ (15,37). Naglasak je samo na iznenadnu rascjepu velikoga hramskog zastora.

Sv. Luka malo opširnije: „Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini“ (23,44-45). On ističe dva velika znaka: jedan je na nebu – pomrčina sunca, a drugi je na zemlji – rascjep zavjese u Hramu. Na Isusovu smrt oglasilo se i nebo i zemlja. Još je prorok u Starom Zavjetu slično prikazivao Dan Gospodnji. Bog će „učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana“ (Am 8,9).

A poslušaj sv. Mateja što je on sve vidio, čuo i zapisao: „I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima“ (27,51–53). Osam neobičnih događaja u trenutku Isusove smrti, sve čudesniji od čudesnijega, kao potresno tumačenje njezine dalekosežne važnosti! Malo ćemo upravo o tome:

…zavjesa se hramska razdrije nadvoje: Riječ je o zastoru koji je dijelio Svetinju nad Svetinjama od ostaloga prostora u jeruzalemskom Hramu. U tom prostoru Svetinje nad Svetinjama: „zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza“ (Heb 9,4). Na žalost, u Isusovo vrijeme nije bilo ništa od toga, nego samo imitacija toga: kovčeg bez Dekaloga, posuda bez mane i korice bez štapa. Ono izvorno nestalo je u vrijeme Babilonskoga sužanjstva (587.–539. pr. Kr.). Iza toga zastora, koji se u trenutku Isusove smrti rascijepio, nitko nije smio ući osim Velikoga svećenika, i to samo jednom godišnje, na Dan pomirenja (Jom kipur). Značenje razdora jest u tome da nema više zastora između Boga i čovjeka. Isusova smrt i život otvara nam pristup Božjoj milosti i slavi, pokazuje nam kakav je Bog, kakva je Božja ljubav. Sv. Jeronim tumači: „Sva su zakonska otajstva, koja su prije bila skrivena, izašla na vidjelo i prešla poganskomu narodu“.[1] Paranje hramskoga zastora znači prestanak starozavjetnoga bogoštovlja i oduzimanje posvete Hramu u Jeruzalemu. Čim je prinesena Nova Žrtva, stara je iščeznula.

Poruka: kada mi promatramo Isusovu smrt, morala bi se raskinuti srca naša, potaknuta na kajanje, a ne da popucaju krpene zavjese!

…zemlja se potrese: Ništa čudno. Čudno bi bilo da se zemlja u tom trenutku takve Isusove smrti nije uzdrmala. U Psalmima potres je izraz Božje moći: „dok si prolazio pustinjom, tresla se zemlja“ (Ps 68,8–9). Kao i Božje srdžbe: „I zemlja se potrese i uzdrhta…. jer on gnjevom planu!“ (Ps 18,8). Ali ovaj na Kalvariji nije bio potres 3-4 stupnja Richterove ljestvice, nego barem 6–7 stupnjeva. Podsjetimo: najsmrtonosniji potres smatra se onaj iz 1556. godine u kineskoj pokrajini Sanksi: 830.000 ljudi poginulo. A najstrašniji bio je u Čileu 1960., jačine 9,5. A ljestvica se računa do 10 stupnjeva;

…pećine se raspukoše: Vidiš li da je to drmnulo malo jače od 4 stupnja dok su kamene stijene raspucale.

grobovi se otvoriše: Često su i sami grobovi bili uklesani u pećine, u hridine. Normalo da su i takvi grobovi raspukli pod silinom takva potresa. Potres je pomaknuo i one ploče pod koje su mrtvaci bili pokopani, kao što ih danas pokopavamo u grobnice, „pod ploču“. Poruka: Isusova je smrt pobijedila grobove i smrti. Život trijumfira. Istina, umrijet ćemo, ali ćemo milošću Božjom i živjeti, i to vječnim životom, najprije dušom, a onda od Sudnjega dana i tijelom;

…tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše: Sada počinje prikaz tajnovitih događaja. Kako su tjelesa svetih preminulih uskrsnula? Koliko njih? Samo u „svetom gradu“ Jeruzalemu? Ili po svoj Judeji? I samo oni koji su nedavno umrli? Je li među njima bio i sv. Josip? Gospini roditelji? Starozavjetni proroci koji su poginuli tu u Jeruzalemu (Zaharija, 520.–480. – kamenovan u Hramu!)? – Ne znamo ništa pobliže, iz drugih izvora, o tome događaju; znamo samo to da se u potresima obično broje na stotine i tisuće mrtvih, a ovdje mrtvi uskrsnuli!

…te iziđoše iz grobova nakon Njegova uskrsnuća: To znači da su se ti sveti mrtvaci u trenutku Isusove smrti probudili u raspucalu grobu, da su im se kosti ispreplele mesom, tetivama, kožom, da su nakon dan i pol izišli iz grobova s Isusovim uskrsnućem.

Iz biblijskoga teksta nije posve jasno jesu li uskrsnuli prije ili nakon Isusa, i je li to bilo ponovno uskrišenje u smrtno tijelo, ili trajno uskrsnuće u neraspadljivo tijelo. Opet sv. Jeronim: „Makar su se grobovi otvorili, sveti nisu uskrsnuli prije nego je Gospodin uskrsnuo, da On bude ‘prvorođenac’ (Kol 1,18) uskrsnuća od mrtvih“.[2]

…uđoše u Sveti Grad i pokazaše se mnogima: Tako uskrsnuli uđoše u Jeruzalem i vidješe ih mnogi u gradu. Kakva su to bila ukazanja, susreti, razgovori, svjedočenja? Koliko su ta ukazanja trajala? Kada su prestala? Jesu li ti „uskrsnuli“ poput sina udovice u Nainu, Jairove kćeri u Kafarnaumu, Lazara u Betaniji ili su se doskora ponovo vratili u svoje grobove? Ili su s Isusom na dan uzašašća pošli u nebo kao njegov trijumfalni trofej? Ne znamo ništa o tome. Crkva se o tome ne izjašnjava, osim što vjeruje da je, osim uskrsnula Isusa, Blažena Djevica Marija sigurno dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.

Crkveni pisci navode tri moguća tumačenja tih događaja oko Isusove smrti. Prvi kažu: nije to bilo pravo uskrsnuće, nego samo ukazanje mrtvih, nešto poput sna. Drugi vele: bili su to preminuli poput Lazara ili onoga mladića, i ponovo nakon nekoga vremena umrli i pokopani te čekaju uskrsnuće o Sudnjem danu. Treći drže da je njihovo uskrsnuće bilo konačno, slavno, otišli su tjelesno u nebo.

Joseph Ratzinger kao mladi profesor prije 50 godina piše: „U tim se slikama govori o izbavljenju mrtvih, o otvaranju vratiju. Postaje razumljiv i naoko tako mitski tekst u Matejevu evanđelju, koji govori o tome kako su se u času Isusove smrti otvorili grobovi i kako su ustala tjelesa svetih (Mt 27,52). Vrata smrti stoje otvorena otkako je u smrti nastanjen život, otkako u njoj prebiva ljubav…“.[3] A kao Papa u svojoj knjizi o Isusovu uskrsnuću ne dotiče ovu tematiku.[4] - Danas Benedikt XVI. slavi svoj 90. rođendan. Mi mu od srca zahvaljujemo za siguran nauk i jasno vodstvo koje nam je pokazao i kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere (1981.-2005.) i kao Papa (2005.-2013.). Uskrsli mu bio u pomoći i sretan mu bio rođendan!

Poruka uskrsnoga događaja: Isus je svojom smrću i uskrsnućem promijenio i pobijedio i svoju i svačiju smrt. Grob je izgubio svoju tragičnu snagu. Smrt je izgubila svoj užasan „žalac“ (1 Kor 15,55). Grijeh, koji vodi u smrt, pobijeđen je Isusovim novim životom. Mi smo sigurni: On je tjelesno uskrsnuo i mi ćemo jednom njegovom snagom tjelesno uskrsnuti. Samo, nitko nije siguran hoće li uskrsnuti na život vječni u Bogu ili na vječnu osudu bez Boga. Zato pamet u glavu, a vjeru u raskajano srce!

 


[1] Sveti Jeronim, Tumačenje Matejeva evanđelja, Makarska, 1996., str. 307.

[2] Sveti Jeronim, Tumačenje Matejeva evanđelja, Makarska, 1996., str. 307.

[3] J. Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, Zagreb, 5. izd., 2002., str. 276.

[4] J. Ratzinger - Benedikt XVI., Isus iz Nazareta. Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća, Split, 2011.

POVEZANI ČLANCI

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić