Vijesti
19. April 2020.
Foto:
Arhivski snimak

Na Mali Uskrs, Nedjelju Božanskoga Milosrđa, 19. travnja 2020., slavlje u katedrali Marije Majke Crkve. Biskup predvodi sv. Misu. Asistira mu redoviti đakon don Ante Jukić, koji čita i Evanđelje. Za vrijeme pričesti tiha euharistijska pjesma. U crkvi je petero vjernika, a pred crkvom nije se ni brojilo, samo se vidjelo da se poštuje međuosoban razmak. Nedjelja Božanskoga Milosrđa podsjeća nas da imamo nebeskoga Oca koji je savršen i bogat Milosrđem, ali jednako bogat i savršen u Pravdi. U nas ljudi sudska nesavršena pravda bez milosrđa vodi u okrutnost, a sudska amnestija ili nesavršeno milosrđe bez pravde vodi u rasulo.

Biskup je u početku spomenuo da su u današnjem Ivanovu Evanđelju (20,19-31) dva dijela: prvi se odnosi na božanske riječi o ustanovljenju sv. Ispovijedi, riječi kojima Isus ovlašćuje Apostole da otpuštaju grijehe onima koji se kaju, a da ne otpuštaju grijehe onima koji se ne kaju: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“; drugi se dio Evanđelja odnosi na Isusov pouskrsni razgovor s apostolom Tomom, kojega su drugi Apostoli cio tjedan tražili i jedva ga dozvali iz Galileje u Jeruzalem. Evo toga razgovora:      

- „Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus.

- Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!"

- On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."

- I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!"

- Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran."

- Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"

- Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" (Iv 20,24-29).

Prenosimo biskupovu homiliju

Ovaj razgovor između Isusa, Tome i ostalih apostola, po Ivanu, otkriva veliko blago vjere u ono što se ne vidi a čovjeka čini blaženim. Osvrćemo se na dva karaktera: najprije na Tomin naravan značaj, a zatim na Kristov ljudsko-božanski značaj. Isus je imao Tomu u svojoj Družbi skoro tri godine. Poučavao ga u vjeri u božanske istine. Davao mu snagu da bolesne liječi, zloduhe izgoni. I čovjek bi očekivao da će Toma uzrasti u toj spoznaji i da nikada ne će zaboraviti onih čudesa koja je doživio u Isusovoj zajednici. Ali, što su dani više odmicali, to je Toma sve više zapadao u sumnju i nevjeru. Kada su mu apostoli rekli da je Gospodin uskrsnuo i da bi bilo dobro da se i on pojavi u skupini, Toma je pristao iz želje da rastjera sumnje ili da se još više učvrsti u - nevjeri.

Toma pesimist. Prva pogrješka koja izbija iz Tomina karaktera jest neki prirođeni pesimizam. On ima narav sklonu gledati stvarnost kroz crne naočale, ali on želi živjeti, ići za Isusom i postići ono što Krist obećava. Unatoč takvoj svojoj duševnoj situaciji, koju je možda naslijedio od svojih roditelja, u Tominu je srcu uvijek bilo i ljubavi za Učitelja i Gospodina. Teško je to ostvarivao, ali je ostvarivao!

Pesimist je čovjek koji u životu stalno očekuje zlo i gore, pa kada se ono dogodi, onda usklikne: Jesam li ti rekao? I onda se u toj nevolji na neki način zabavlja turobnim mislima, bijeg mu je spas: bijeg od društva, od rada, od radosti. Koga od nas ne zahvati takva Tomina pesimistička struja? To je dio naše naravi. Iskustvo nas uči da budemo ne samo optimisti, nego i pesimisti. Naš je život Sizifov posao: kotrljamo kamen na brdo, pa se s njime skotrljamo u dolinu, pa ponovo i tako cio život. Kako ne biti pesimist? Imaš sposobnosti, ali ograničene. Imaš želje, neograničene, ali načini ostvarenja tih želja – ograničeni. Eto tu mora doći do preokreta: do iskakanja iz pesimistična vlaka, moram biti optimist, jer to Bog od mene očekuje: da vjerujem u njega, da se uzdam u njegovu Providnost!

Toma bjegunac. Druga Tomina pogrješka jest da su na Uskrsno jutro svi Gospodinovi učenici zajedno, osim Jude koji se objesio, i Tome koji je napustio Družbu. Isusova je smrt zbila apostole u dvoranu Posljednje večere. A Toma je otišao iz apostolskoga zbora u Galileju. Pesimizam je pobijedio. Bio je rasprodao sve, ostavio sve, pošao za Učiteljem, a kad tamo… on onako. Prekinuo je sa svima. „Izgubio“ apostolsko zvanje.

- Kako je to strašna pouka svakomu od nas: koliko bismo puta željeli otići, razočarani. Ne sviđa nam se mjesto, posao, obitelj, država. Ne želimo da nas Bog vodi preko Kalvarije, da dospijemo u uskrsno jutro. Vraćamo se svojim zemaljskim planovima. Napuštamo zvanje, žalimo one koie su u njemu ostali. Preziremo Božje planove o sebi. Strašno.

Ovo su dvije Tomine pogrješke: zloslutnik i bjegunac. Ali on ima i dvije neobične vrline: istinu traži i, kada je nađe, na nju pristaje.

Tomina iskrenost. Toma je iskren. On ne može tvrditi da u nešto vjeruje, ako ne vjeruje. Dosta je izvaran u životu. Od sada samo očima vjeruje. Što rukama i prstima dohvati, to umom priznaje i na to srcem pristaje. On jest sumnjivac, nevjernik, ali to je činjenica, a ne njegova hirovitost. Stoga, dok ne stavi svoje prste u mjesto Isusovih čavala, dok ga ne vidi svojim ljudskim očima, njegovo raspeto tijelo, on ne će vjerovati, ne će i ne može. Ja mogu poći s vama, ali dok se pozitivno ne uvjerim, ne prihvaćam. Sve je za njega obmana dok se fizički ne uvjeri… Toma je doista tvrdoglav, ali iskren, jasan i beskompromisan.

Bilo bi pošteno kada bismo i mi bili do te mjere iskreni samima sebi i svojoj zajednici, kao što je Toma bio iskren sebi i svojim kolegama, pa da nastupamo sa svom otvorenošću i iskrenošću, makar nas to koštalo! Ako smo iskreni i od Istine – vjerujmo da će nas Istina osloboditi! Isus je to pokazao. Nagradio je Tomino traženje i objavio mu se, upravo kako je Toma tražio, ali je Isus dao i pouku svima.

Tomina odanost. Kada se Toma uvjerio, prihvatio je Isusa potpuno. Možda i nije stavljao prste u Isusove rane. Ali kada je vidio Isusa pred sobom, nije više vjerovao u sebe: Isus postoji, a JA NE POSTOJIM! I uzviknuo nešto što je dostatno izgovoriti pod misnom Pretvorbom: „Gospodine moj i Bože moj!“ U tom je trenutku Toma prihvatio Krista kao čovjeka i kao Boga i Gospodina.

Toma je čovjek koji traži, muči se, ne vjeruje, ali kada nađe i upozna, onda to prihvati potpuno, svim bićem svojim, svim umom svojim, svim srcem svojim.

- Pouka je ovo Tomina svima nama. I mi se možemo mučiti i puno učiti. Ali kada već jednom otkrijemo, uvjerimo se – onda prihvatimo potpuno.

Isusova kultura i pedagogija prema Tomi Blizancu

Iako govorimo samo o apostolu Tomi koji istražuje Istinu, ne možemo se ovdje ne osvrnuti i na Isusa, Vječnu Istinu, Riječ, Logos. Da pogledamo kako Isus postupa s Tominim karakterom i kakvu mu pouku daje.

Isusov postupak. Nepuna tri godišta trajala je bogoslovija u kojoj je Isus bio glavni profesor i pedagog. Bio je s apostolima beskrajno strpljiv, kao majka s djecom. Nikada nije izgubio živce. No nakon uskrsnuća nije imao posebnih problema, osim s Tomom, koji je do kraja ostao sumnjičav, svojevoljan i napustio zajednicu. Isus ne lomi štapa nad njim, nego još uvijek postupa milosrdno, strpljivo, ali nepopustljivo. Dolazi u dvoranu, kroza zatvorena vrata, za njegovo uskrslo Tijelo ne vrijede više naravni zakoni. Ušao, i ravno k Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u rebra moja!" To je bio dostatan razlog da se Tomi rasprši svaka sumnja i nevjera i da usklikne najljepše riječi priznanja i vjere: Gospodine moj i Bože moj!

Isusov dvostruki poučak:

- Ne budi nevjeran, nego vjeran! Isus je došao na svijet da u ljudima izazove vjeru, da napravi most vjere između čovjeka i Boga. I, evo, Toma, ne budi nevjeran. Nije vjera u oku i u prstu, nego u volji i u srcu. Voljom se vjeruje!

- Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju. Opomena Tomi, a poruka svima nama koji ne možemo opipati Isusove rane kao Toma. Isus donosi jedno novo blaženstvo, deveto, blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše. Toma je blažen koji je vidio i povjerovao, ali su još blaženiji oni koji ne vidješe a povjerovaše. Mi se nalazimo u takvoj situaciji. Neka nam Isus pomogne!

POVEZANI ČLANCI

05. kol 2020
Biskup Ratko Perić
05. kol 2020
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

05. kol 2020
Biskup Ratko Perić
05. kol 2020
Biskup Ratko Perić