Vijesti
16. April 2017.
Foto:
KIUM

Velika je subota, Vrhunac je najdramatičnijega tjedna u Povijesti čovječanstva. Mostarska katedrala te subote, 15. travnja 2017., ispunjena je vjernicima. U mraku noći - 20.00 sati - iščekuje da Svjetlo slavno Uskrsloga Krista rasprši tmine pameti i srca kako bi u njemu zasjalo svjetlo vjere u istoga Isusa. Svi iščekuju da se probudi – uskrsne Kralj koji spava. Grobna tišina. Čak i djeca, koju su roditelji doveli u veliku broju, od onih najmanjih u naručju ili dječjim kolicima pa do odraslih, uklopili se u ovaj savršen mir i tajac. Biskup Ratko u pratnji sedmorice svećenika i uz asistenciju ministranata dolazi pred katedralu do pripremljena ognja koji blagoslivlje te na njemu pali Uskrsnu svijeću, simbol Krista uskrsloga uz liturgijske riječi. Tri poklika: Svjetlo Kristovo! i upaljene svijeće u rukama vjernika razbijaju tamu ove noći i – ljudskih srdaca. A onda, pod punim svjetlom, don Željkovim glasom Pohvale Uskrsnoj svijeći koja je „svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha“ odliježu prostranom dvoranom Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje.

Slijedi drugi dio, Služba riječi. Tri čitanja iz Staroga Zavjeta, tri čitača - tri mostarska bogoslova: Petar, Mate i Ivan,  uprisutnjuju prizore Stvaranja svijeta i čovjeka, Izlaska iz egipatske tmine u Obećanu zemlju i Ezekielova proroštva o preobrazbi kamenoga srca u srce od mesa. Veliki katedralni zbor Marija pod ravnanjem don Nike Luburića uza zvon nakratko utihnulih zvona daje Slavu Bogu na visinama, a mir na zemlji nama ljudima. Započinje najsvečaniji i najsvetiji dio ovoga trostrukog obreda, presveta Euharistija. Nakon propovijedi, koju je održao generalni vikar don Željko Majić, blagoslov vode kojom će se krštavati novokrštenici i poškropiti kršteni uz obnovu krsnih obećanja, odricanja od đavla i prianjanje uz članke naše svete vjere, s upaljenim svijećama . Na usklik Vjerujem svi vjernici podižu svijeću u vis kao žele reći: Primi, Bože, i ovu svijeću i ovu vjeru našu! Čin je to vjeroispovijedi  i opredjeljenja za život u novosti Uskrsnuća svima darovana.

Nakon uskrsnoga – Euharistijskoga blagovanja, blagoslov i hrane koju vjernici vade iz korpa i torba i koja će okrijepiti tijela umorna. Krist je uskrsnuo, naš je ustô Spasitelj iz groba, veselte se o, kršćani! Kraljice neba, raduj se! Raduj se, puče Božji, jer Uskrsnu kako reče – Resurrexit sicut dixit, alleluia!

Propovijed generalnoga vikara

I ŽIV ŽIVCAT OPET VLADA

Drevna propovijed na Veliku i Svetu subotu započinje upitom: “Što je ovo danas?“ te nastavlja: „Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost.“ Zašto? Zato jer „Kralj spava“. „Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje“.

Preuzvišeni biskupe, braćo svećenici, dragi vjernici!

U ovim riječima drevne homilije izriče se teologija Božje „smrti“, sva uzaludnost ljudskoga zločina te kratkoća – prolaznost i besmislenost đavolskoga pljeska i zadovoljstva. Jer Kralj nije umro, nego spava! Njegov usklik s Križa „Svršeno je!“ označio je samo jednu etapu njegove bogočovječje vječnosti koja je započela anđeoskim navještajem u Nazaretu, tihim rođenjem u Betlehemu, javnim djelovanjem od Galileje preko Samarije do Judeje i bučnim mučenjem  i brutalnim ubojstvom u Jeruzalemu; etapu savršena ispunjenja volje Očeve. No, i prije nego je u tijelu rođen, jednako u začeću, rođenju, životu, pregorkoj Muci i spasonosnoj Smrti, On je i dalje „živ živcat“:

„Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta:

vođa živi pade tada i živ živcat opet vlada“,

svečano pjevamo u uskrsnoj Posljednici.

Uskrsnu kako reče. Da je tomu tako, svjedoče prve svjedokinje. „Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob“ (Mt 28,1). Svjedoče i svi drugi učenici, osim Jude koji nije vjerovao u Živoga pa se svojevoljno strmoglavio u smrt. Svjedoči i Petar koji ga je bio zatajio. I ljubljeni učenik koji je pod križem uz ražalošćenu Majku stajao. Ali i Toma koji je na prvi glas posumnjao; svečano, zajedno s anđelom Božjim, svi u jedan glas: „Uskrsnu kako reče!“ (Mt 28,6). Uskrsnu kako reče - snažna je istina i poruka ove svete noći.

Ne bojte se. Druga snažna poruka ove vazmene noći, a koja je prethodila spoznaji Uskrsnuća, jest: „Ne bojte se!“ Naime, obje Marije sa zabrinutošću su koračale prema grobu. Učenici još zabrinutiji, štoviše isprepadani. U strahu od Židova zatvorili se u kuću (usp. Iv 20,19). Strah dviju Marija zasigurno je povećao snažan potres: „I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.“ I anđeo Gospodnji, kojemu „lice bijaše kao munja“ zasigurno nije u prvi mah ohrabrivao. No, istina Uskrsnuća, potvrđena otvorenim i praznim grobom (Iv 20,1-10), i blagim anđeoskim glasom u ljudski strah unosi božansku struju radosti. I bit će to sve dok osobno ne susretnu Gospodina. Sveti će Matej zabilježiti: „Oni otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.“ No, kada im na tom putu pristupa sam uskrsli Isus, vjera s pouzdanjem i predanjem postaje potpuna: „One polete k njemu, obujmu mu noge i ničice mu se poklone“. Da, to je to! To je moj Isus, moj Rabbi! Uskrsnu kako reče te sigurna koraka i glasa, iz punine srca, jednako Petru i svima koje pronađoše svečano navijestiše: Uskrsnuo je!

Braćo i sestre! Ovu Istinu Crkva već skoro 2000 godina propovijeda i cjelokupan njezin nauk na njoj počiva: „Jer da nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, zaludu je, doista, propovijedanje naše, zalud i vjera vaša. Zatekli bismo se kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga, da je uskrisio Krista, koga nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju“ (1 Kor 15,13-15), jasno kaže sv. Pavao Korinćanima. 

Dani tjeskobe. No, ostavimo za trenutak biblijsko-teološko promatranje Istine koja je jasna i neupitna i promotrimo sebe u odnosu na nju. Bogu hvala i večeras smo, kao i svih ovih velikih i svetih dana, ispunili i ovu katedralu i sve crkve u našim biskupijama i narodu. Što vidimo u sebi večeras i kakvim nas drugi vide? Ljude koji ovdje i sada nisu samo tijelom prisutni, nego osobe ispunjene radošću jer je Krist uskrsnuo, a što je u zalog i našega uskrsnuća? Ili, sabrane „suhe kosti doma Izraelova u kojima ne bijaše više duha“ - života? Na žalost, ne znam, možda je i do mene, ali u ovoj svečanoj noći i uskrsno ukrašenoj dvorani kao da se čuje kliktaj glasa, pa i radosna uskrsnog Aleluja, iz tjeskobna srca; kao da toplina i radost srca ne struji ovom dvoranom – Božjim hramom. I ne samo da se to osjeća ove svete noći. Najčešće izvori tjeskobe jesu egzistencijalna nesigurnost, nemogućnost vlastitim radom osigurati za sebe i svoju obitelj život dostojan čovjeka. Dakako, tu su i mnoga druga opterećenja srca kojima je izvor to isto srce koje ne želi biti po Srcu Isusovu na Kalvariji probodenu i iz kojega je potekla krv i voda na  spasenja svega naroda.

Dani nade i utjehe. Vjerujem da ste večeras u crkvu i na obrede došli i da čujete riječi utješne nade, ohrabrenja; da službenik Crkve poput velikoga svećenika koji je od ljudi uzet i za ljude postavljen u odnosu prema Bogu  prinese darove i žrtve za otkupljenje grijeha (usp. Heb 5,1), što je garancija mira u srcu. Ali isto tako da vas kao biblijski osiromašenu udovicu obrani od tlačitelja (usp. Lk 18,3) i zagovara kod ovozemaljskih moćnika, vođeni nadom vlasnika vinograda da će poštovati njegova sina (usp. Mt 12,37), da će poštovati glas Crkve. S auktoritetom koji Crkva priskrbljuje molitvom – a sinoć smo u sveopćoj molitvi molili za državne poglavare s nakanom „da im Bog i Gospodin naš upravi um i srce da traže mir i slobodu svih ljudi“ -  i večeras sve one koji su se primili javne službe civilne odgovornosti za čovjeka i društvo, pozivamo: poslužujte svoj narod! Shvatite da istinsko bogatstvo političara, kao uostalom svake javne i privatne osobe, nisu raspadljivi šekeli koji su kadri i izabrane ugušiti, nego miran, spokojan i dostojanstven život onih koji daju društveno i političko povjerenje.

Ovo je tvoja Galileja. U današnjem ulomku iz Evanđelja čuli smo anđela kako poziva da se pođe u Galileju, to blagoslovljeno mjesto susreta s Uskrslim. Ovo je naša Galileja! Ovo je naše sveto tlo, mjesto susreta s Isusom i života u Isusu. Zato nitko nema prava iz naše nas Galileje svjesno izgoniti, niti svojim nedjelovanjem iseljenju tolikih mladih pojedinaca i obitelji pridonositi!  Kroz sva ova desetljeća Krist je pred nama i s nama išao. Naši su Ga pradjedovi na razne načine prepoznavali, a blagujući Kruh života potrebitu snagu primali i ovdje, recimo još jednom, u svojoj Galileji, ostali i djelovali. Stoga i vas, draga braćo i sestre, u ovoj svetoj vazmenoj noći pozivamo da poput dvojice tjeskobnih učenika na putu u Emaus prepoznate Isusa koji će nam se i večeras u presvetoj Euharistiji, lomljenju posvećena Kruha, pokazati i dati. Zamolimo ga da nam svijest očisti od zabluda, ukloni bolesti, glad odagna, razriješi okove i otvori tamnice nepravedno optuženima i osuđenima, skupi raseljene sinove i kćeri roda našega, udijeli miran povratak u svoje obitelji svim putnicima kao i svim izgubljenima na ovozemaljskim stranputicama; da svatko u svojoj Galileji u susretu s Uskrslim pronađe sebe i svoga bližnjega.

Približavajući se kraju ovoga uskrsnoga razmišljanja, želim se još jednom vratiti na drevnu propovijed na Veliku subotu, na onaj dijalog Uskrsloga s praocem Adamom. Uzimajući praoca Adama za ruku, veli mu Uskrsli: „Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! A onima što su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite! A tebi zapovijedam: Probudi se ti što spavaš, jer te nisam za to stvorio da ležiš vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam život mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si sličan meni. Ustani, iziđimo odavde! Ti si u meni a ja u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba (…). Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosači spremni čekaju, odaje su uređene, jela pripremljena, urešeni su vječni šatori i prebivališta, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo čeka još prije postanka svijeta.“

Podigni se i ti, poštovani vjerniče, i drži do svoga dostojanstva! Iziđi van da te svjetlo Uskrsloga obasja! Ti, upravo ti, slika si i prilika Uskrsloga. Bog Otac stvorio te njemu slična. I zato on te noćas poziva da ustaneš, da iziđeš iz svoje svakodnevnice, svoje tjeskobe. Osjeti Njegovu ruku u svojoj ruci i na ramenu vjerujući da ćeš i ti jednoga dana biti proslavljen dušom i tijelom u nebeskoj slavi! U toj nadi našega uskrsnuća bio nam svima sretan i blagoslovljen slavni Uskrs Krista Gospodina. 

 

POVEZANI ČLANCI

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić