Vijesti
11. June 2008.
Foto:
nepoznato
Na poziv s. Marijane Mirdita, provincijalke sestara franjevki Bezgrješnoga Začeća B. D. Marije Crnogorske provincije sa sjedištem na Cetinju, biskup Ratko Perić održao je duhovne vježbe sestrama u mjestu Hot i Ri kod Skadra u Albaniji, od 1. do 8. lipnja 2008. Dobra prigoda da se stekne malo neposredna uvida u Crkvu u Albaniji.
Polazak iz Mostara u nedjelju, 1. lipnja, doček župnika don Ante u Trebinju te u njegovoj režiji i vožnji do Podgorice, gdje je čekao oveći džip s više sestara. Do crnogorsko-albanske granice ni sat vremena, a do odredišta Hot i Rija malo više od sata. Granica nekada neprobojna, osim rijeke Bojane, koju Albanci zovu Buna, a danas kao i druge demokratske međe.
            Katolička Crkva. Albanija danas broji preko tri i pol milijuna stanovnika, od toga preko 500.000 katolika u 5 biskupija i jednoj administraturi sa 130 župa, oko 50 biskupijskih svećenika, 90 svećenika redovnika i 420 redovnica raznih redovničkih zajednica. Nekada službeno „ateistička“ zemlja pod Enverom Hodžom (1908.-1985.), koji je od 1945. počeo progoniti vjere i vjernike. Pobijeno je više biskupa, svećenika, redovnika i vjernika. Zabranjene katoličke škole, udruge i tisak. A od 1967. na djelu je bila „kulturna revolucija“ poput one u Kini: i crkve posve zatvorene, a vjernicima zabranjeno i privatno prakticirati religiju. Ako bi Sigurimi („sigurnost“) našla u koga obojeno jaje o Uskrsu ili sliku Srca Isusova na zidu u kući ili u džepu, nije se dobro proveo! Danas sav progon bolno smiješan, a onda smrtno tragičan. Neke neslužbene statistike kazuju da Albanija danas ima 38% muslimana, 22% pravoslavaca i 17% katolika. Ostalo neizjašnjeni i „ateisti“. Albanaca na Kosovu oko 2 milijuna, u Makedoniji oko 500.000, u Grčkoj oko 700.000, u Italiji oko pola milijuna, ostalo širom svijeta.
            Sestre franjevke. U Hoti i Riju sestarska je zajednica već desetak godina i vodi je s. Ljubomira iz crnogorskih Tuzi. Sestre su franjevke u Albaniji od 1992. Novicijat s četiri novakinje povjeren s. Lidiji s Kosova, a sedam kandidatica s. Katarini, bivšoj provincijalki, u samom Skadru. U provinciji ima svega 135 zavjetovanih članica, od kojih preko 90 s Kosova, neke iz Bosne, druge iz Hercegovine, treće iz Hrvatske, 11 ih je iz Crne Gore albanske nacionalnosti, a neke se javljaju i iz Albanije, do sada ih je 17. Djeluju u 8 država, raspoređene na 35 samostanskih i filijalnih mjesta. U Albaniji djeluje oko 40 sestara na četiri mjesta uključujući i Apostolsku nuncijaturu u Tirani.
            Kćeri Božje ljubavi sa sjedištem u Zagrebu imaju pet zajednica u Albaniji, i one također od 1992. Imaju kandidaturu i novicijat - 6 pripravnica. Iz Albanije je desetak sestara. Sestre drže dva vrtića, župu u Ljaču, katedrale u Skadru i Tirani, Gospino svetište u Skadru i pomažu nadbiskupu Mirditi u Tirani.
Obje ove zajednice već su imale značajan broj sestara Albanki s Kosova, pa nije im se bilo teško probiti i u Albaniju. Čak je nekima nova vlast izašla u susret s općinskim zemljištem. I druge su redovničke, muške i ženske, zajednice iz pojedinih europskih zemalja došle u Albaniju u misije, očekujući i povećanje duhovnih zvanja. U početku je oduševljenje bilo veliko, ali tijekom vremena sve manje i tanje.
Najviše su se primile sestre Misionarke Ljubavi Majke Terezije, blaženice. Njih je preko 80 na 7 mjesta u Albaniji. A i kako ne će, kad se brinu za najsiromašnije, najnemoćnije i najhendikepiranije. One imaju dosta zvanja jer još uvijek plemenite duše privlači: križ, žrtva, odreknuće, klanjanje, služba nevoljnima… Kad je Majka Terezija prvi put došla u Albaniju, 1991. godine, bio je još komunizam na vlasti. Službeno su je željeli provesti Skadrom. Majka je Terezija zamolila da joj pokažu najsiromašniju četvrt. Odgovorili su joj da u Albaniji nema - siromašnih. Majci je zapelo za oko da je grad veoma čist: nigdje papira, nigdje kante za smeće, ni kontejnera. Po tome je zaključila da je sav grad ne samo čist, nego upravo siromašan jer nema ni otpadaka da ih bace u kantu.
            Skadar. U utorak, 3. lipnja, susret s msgr. Angelom Massafrom, nadbiskupom skadarskim, talijanskim franjevcem. U Skadru stanovnika oko 240.000, a katolika 165.000 u 43 župe, oko 60 svećenika i 130 redovnica. Trobrodna romanička katedrala sv. Stjepana prvomučenika, najveća na Balkanu, nedavno je slavila 150 godina, a od godine 1967. bila je pretvorena u športsku dvoranu, gdje se igrala košarka. Do nje ordinarijat pretvoren u restoran. Od 1991. sve je ponovno u pravim rukama i u funkciji. U desnoj lađi katedrale priređen je kutak za 40 poratnih albanskih mučenika kojima je 2002. otvoren dijecezanski proces. Pokraj katedrale Radio Marija sa 7 zaposlenika i 40 dobrovoljaca.
            Karmelićanke. U srijedu popodne strmim i hrapavim usponom u posjet Karmelu u brdima Nanshata, biskupija Sapa, gdje je 10 sestara: 4 Hrvatice, 3 Albanke iz Albanije, ostale iz Crne Gore i s Kosova. Priorica Mirjam iz međimurskoga Preloga. Imaju vrijeme molitve, rada i susreta s posjetiteljima. Ostavljamo malo duhovnih knjiga.
Povratak i susret u Hot i Riju s msgr. Hilom Kabashijem, franjevcem Bosanske provincije, administratorom u Vlori, u Južnoj Albaniji. Tu je stanovnika 1.900.000, najviše pravoslavnih vjernika, a katolika samo 3.600, s 9 župa i toliko svećenika i oko 90 redovnica. Bilo je prije i grkokatolika, ali su se tijekom vremena pretopili u pravoslavne. Njihova su dva svećenika grkokatolika stradala u poratnom progonu.
U nedjelju ujutro završetak duhovnih vježbi. Sestre se vraćaju na svoja radna mjesta, od Kosova do Njemačke. Pohod sestrama Kćerima Božje ljubavi i u kandidaturi i u novicijatu u Skadru.
            Bogoslovija je u Skadru u novoj zgradi. Rektor Armando Ceccarelli, talijanski isusovac, ljubazno razlaže: 18 dijecezanskih bogoslova u bogosloviji, a oko 50 studenata na teologiji. Rektor je već 6 godina. Ima 7-8 stalnih profesora, ostali gostuju. Obvezatna propedeutička godina nakon srednje škole (sad je 7 propedeutičara), zatim dvije godine filozofije, četiri teologije. Ponetko se javi i u isusovce, kojih ima 15-ak u Albaniji. Pokazuje biblioteku, kapelicu, dvorane za rekreaciju i za predavanja. Iskazujemo počast poginulim isusovcima 1946. godine: Faustu Giovanniju i Danielu Dajaniju i njihovu skolastiku Marku Čuniju, Albancima. Susrećemo dvojicu bogoslova Albanaca, jedan govori i talijanski, a drugi i hrvatski.
            Mučeništvo. Prije objeda susret s msgr. Zefom Simonijem, pomoćnim biskupom skadarskim u mirovini. S njim je njegov brat don Đerđ i rođena im sestra. Rođen je 1928., godinu mlađi od Pape. Kad je msgr. Zef (Josip) čuo da je izabran Joseph Ratzinger za Papu, da i on također ima brata svećenika, i to po imenu don Georga (Đerđa), i sestru, zaželio je pozdraviti Papu. I primljeni su u audijenciju u rujnu 2005. Msgr. Zef član je Društva albanskih književnika. Ima 15 objavljenih knjiga, prevedenih i na talijanski jezik. Među njima osobito čitana: „Svjetla u tmini“ - Progon Crkve u Albaniji od 1944. do 1990. Ima o čemu i pisati. Zaređen je za svećenika 1961., osuđen 1976. na 15 godina zatvora, proveo 12, a brat mu 10 godina robije. Kad je dopao u zatvor, namirilo mu se 50 godina, pa po zakonu nije morao u zemlju, u rudnik. Ali su ga na zemlji nagonili na teže radove nego da je u rudniku. Za biskupa ga je zaredio papa Ivan Pavao II. u skadarskoj katedrali 1993. godine zajedno s druga tri albanska biskupa. U mirovini je od 2004.
            Tirana. U nedjelju popodne stigoše fra Vale Vukoja iz Ljutoga Doca, koji ima rođenu sestru Bogdanu u zajednici blažene Majke Terezije u Skadru, i fra Ferdo Boban iz Goranaca, koji je bio misionar u Albaniji s fra Vlatkom Soldom jedanaest godina (1993.-2003.). Fra Ferdo je vrstan i vodič i vozač.
            U ponedjeljak polazak iz Hot i Rija kroz Skadar u Tiranu. Malo semafora, nitko nema prednost, guranje pa tko se uvre. Na cesti scena: natovaren magarac, pušten pas, zaprežna kola, pješak, bicikl, motor, auto, autobus. Cesta ravna, duga, monotona, neki je nazivaju i „cestom smrti“. Tri Hrvata nedavno poginula na toj cesti. Molimo im se za duše. Ljač ostaje lijevo, Lješ desno. U 17. stoljeću Hercegovci su bili biskupi u Albaniji: fra Benedikt Medvjedović u Lješu (1621.-1654.) i fra Dominik Andrijašević u Skadru (1622.-.1624.). Danas je u Lješu oko 120.000 stanovnika, 86.000 katolika u 13 župa, s 12 svećenika i 50 redovnica. Biskup je od pretprošle godine Ottavio Vitale, talijanski rogacionist.
            Do Tirane manje od dva sata. Gotovo milijunski grad. Trećina je Albanije u njemu. Europski se izgrađuje. Samo gradilište. Najprije posjet biskupiji. Nadbiskup Tirane i Drača Rok Mirdita, rodom iz barske Klezne, na putu po Americi. U novoj katedrali sv. Pavla sv. Misu predvodi pomoćni biskup George Frendo, dominikanac, Maltežanin, s 15-ak svećenika, sudjeluje 20-ak sestara raznih kongregacija. Imali su pastoralni susret. Odatle taksijem u posjet Apostolskoj nuncijaturi. Novi Nuncij još nije imenovan. Tajnik don Giovanni Gaspari ljubazno dočekuje, časti, kolega mu je msgr. Sommertag u Sarajevu. Iz nuncijature u hrvatsko veleposlanstvo tajnik stavlja diplomatski prijevoz. Veleposlanik Darko Javorski ima za nas vremena. Ima dobre odnose s Crkvom, s nuncijaturom, s nadbiskupom Mirditom. Kaže da ima oko 50 hrvatskih građana u Albaniji (samo pet Albanaca u Hrvatskoj). Sve se više otvara mogućnost stručnih radnika, građevinara, projektanata u Albaniji. BiH nema veleposlanstva u Tirani, upravlja se iz ministarstva vanjskih poslova, ako ustreba.
            Skenderbeg – Đerđ Kastrioti. U centru grada park. U parku do 1991. bio je megalomanski kip Envera Hodže za njegova života. Njega je demokratska revolucija slistila s lica zemlje, a postavila veličanstveni kip Skenderbega Jure Kastriotića na konju, kao Jelačić na Trgu u Zagrebu. Đerđ Kastrioti (1405.-1468.) s tri svoja brata bio je zarobljen od Turaka, preveden na islam, borio se za Otomansko carstvo protiv Grka, Srba, Mađara i drugih te ga zato Turci prozvali „Skederbegom“ ili knezom Aleksandrom, tj. poput Aleksandra Velikoga! Godine 1443. zauzeo je grad Kruju u Albaniji, odrekao se islama i kroz 25 godina oslobađao i ujedinjavao Albaniju boreći se protiv Turčina. Četvorica ga Papa hvale, a Pio II. naziva ga kršćanskim „Gideonom“, „Kristovim atletom“. Albanija potpada pod Otomansko carstvo početkom 16. stoljeća i ostaje do 1912. Skenderbeg je nacionalni heroj kojega poštuju i katolici i muslimani Albanci.
            Ljač. Na povratku iz Tirane ne ispušta se iz razgledanja Kruja, danas muslimanski grad, i Skender begov muzej, ali ponedjeljkom zatvoren. Za vidjela dolazak u svetište sv. Ante Padovanskoga u Ljaču, koji ima preko 20.000 stanovnika, od kojih su polovica katolici. Svetište je čak iz 14. stoljeća. Vode ga trojica albanskih franjevaca. U Albanskoj franjevačkoj provinciji ima 28 članova iz raznih zemalja. U zavjetnoj crkvici sv. Ante, iz 1961. godine (prethodnu su srušili komunisti 1946.), molimo za hodočasnike kojih izađe po više desetaka tisuća za Svečevu svetkovinu. A godišnje po koja stotina tisuća. Župnik je u Ljaču fra Anđelko Kamenčić, član Bosne Srebrene, fra Ferdin nasljednik. Tu su Kćeri Božje Ljubavi. Predstojnica s. Jeronima zove goste na večeru. U Ljaču sestre rade u župi, drže vrtić, pomažu župniku i narodu. Cijenjene su, posebno od muslimana.
            Sapa. U utorak, 10. lipnja, kratak pohod Lucjanu Avgustiniju, Albancu s Kosova, biskupu u Sapi od prošle godine. Stanovnika u cijeloj biskupiji oko 200.000, katolika oko 100.000, župa 30, svećenika 16, redovnica 6. Ima i dvojicu bogoslova i dvojicu pripravnika u Skadru. Razgledanje nove katedrale koja će u rujnu biti posvećena Blaženoj Majci Tereziji, Albanki iz Skoplja. Msgr. Lucjan žali, zajedno s ostalim biskupima, što su izišli iz „misijskoga“ statusa, posebno s obzirom na misionare i misijsku pomoć. Pred njim je velik zadatak kao i pred cijelom Crkvom u Albaniji. Želimo im osobitu Božju pomoć.
            U samostanu Misionarki Ljubavi u Skadru pozdravljamo se sa s. Bogdanom, fra Valinom sestrom. Najednom se u blagovaonici pojavi još sedam sestara: i svih osam iz osam različitih država: Indija, Bangladeš, Južna Afrika, Kosovo, Poljska… Sestre drže dom od 60 hendikepiranih, i fizički i psihički spriječenih u razvoju.
            U Tuzima u Crnoj Gori u samostanu primiše nas franjevci i franjevke. Kratka stanka i okrjepa. U izgradnji veliki pastoralni centar. U Trebinju opet don Ante.
Albanija bijaše nekada većinski katolička zemlja, danas je većinski muslimanska, kamo prodiru i Arapi sa svojim donacijama: džamijama i medresama. Brojne katoličke zajednice sa Zapada otvorile su svoje misije, pomažući oporavak katolicizma, koji je u komunističkom progonu doživio pravo satrvenje. Ali oslobođen scile komunizma upada u haribdu liberalizma. Ljudi odlaze na Zapad, osobito katolici, kao što zapadnjaci sele još zapadnije, a Amerikanci valjda u Japan, u „daleku zemlju“, samo neka čovjek nije na rodnoj grudi, kod oca, s bratom, na vlastitu imanju, samouvjeren da je svugdje veća zarada i sreća negoli kod kuće, a zaboravlja da se svi ljudi nalaze, i na Zapadu i na Istoku, kao prognani sinovi Evini i Adamovi „u ovoj suznoj dolini“.

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE