Međugorski Fenomen
02. January 2010.
Foto:
nepoznato

I Z J A V A

 

Budući da su mediji najavili i pratili boravak i javni nastup kard. Christopha Schönborna, bečkoga nadbiskupa, u Međugorju, a što je posebno kod nekih vjernika izazvalo pogrješan dojam da je Kardinal svojom nazočnošću priznao autentičnost međugorskih „ukazanja“, smatram svojom dužnošću da, kao dijecezanski biskup, upoznam vjerničku javnost s tim u vezi, s napomenom da sam Kardinalu osobno uputio pismo slična sadržaja.

1 - Najprije su neki mediji prenijeli vijest da je 15. rujna 2009. u katedrali sv. Stjepana u Beču, u nazočnosti kard. Schönborna, održan susret na kojem je sudjelovala i Marija Pavlović-Lunetti, koja se predstavlja kao svakodnevna „vidjelica“. Ona je, uz uobičajeno „ukazanje“, svjedočila o tome kako su dnevna „ukazanja“ od lipnja 1981. utjecala na promjenu njezina života. Tom je prigodom Kardinal u svom govoru istaknuo: „Velik je dar da Majka Božja želi svojoj djeci biti tako blizu! To je ona pokazala na toliko mjesta u svijetu. I već više, više godina to pokazuje na sasvim osobito bliz način u Međugorju!“

 2 - Zatim je bečki Kath.net, od 13. studenoga 2009., najavio: „Bečki će Nadbiskup potkraj godine posjetiti poznato marijansko proštenište - Posjet župi i zajednici Cenacolo - Trebao bi također biti susret s mjesnim biskupom i kritičarima Međugorja“. Ovaj Biskupski ordinarijat nije bio o tome obaviješten ni iz Nadbiskupova ureda, ni iz župnog ureda iz Međugorja.

3 - Catholic news agency objavila je 16. studenoga vijest: Kard. Christoph Schönborn posjetit će Međugorje, malo mjesto u BiH, gdje je šestero djece bilo svjedocima o navodnim ukazanjima Djevice Marije. Ali prema Bečkoj nadbiskupiji, posjet je „posve privatan“ i ne uključuje izjavu Kardinalovu o istinitosti ukazanja. Zamišljeno je da to bude posve privatan pohod, nije bilo zamišljeno da „ide na internet“, protumačio je o. Johannes Fürnkranz, Kardinalov tajnik.

                4 - Dana 29. prosinca kard. Schönborn pojavio se u Međugorju, a pratili su ga mediji i sutradan i tako nekoliko dana. Vijesti su prenijele da je održao govor u crkvi sv. Jakova apostola i, ističući Očevo milosrđe, rekao: „Tko bi mogao ove stvari pokrenuti? Tko bi to mogao izmisliti? Čovjek? Ne, to nije ljudsko djelo“. Novinari su 31. prosinca pisali: „Dok su neki očekivali da će Kardinalov pohod Međugorju biti privatan, on je međutim iznenadio mjesto pokazujući se vrlo vidljivim. Proveo je vrijeme slaveći misu u crkvi sv. Jakova, penjući se na brdo ukazanja s vidjelicom Marijom Lunetti, moleći tiho u klanjanju, i, možda najznačajnije, držeći svoj govor u župnoj crkvi u pratnji franjevaca“.

5 - U svemu ovome moram priznati da sam osobno, kao dijecezanski biskup Mostarsko-duvanjske biskupije, ostao iznenađen. Razumijem da Kardinal Svete Rimske Crkve ima ovlast ispovijedanja i propovijedanja Evanđelja u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Ali, što se tiče javnih nastupa izvan vlastite biskupije, postoji i među biskupima neki crkveni običaj. Naime, biskup ili kardinal kad namjerava doći u drugu biskupiju i javno nastupiti, najprije se najavi mjesnomu biskupu, što i crkvena razboritost sugerira. Smatram da se ta crkvena razboritost i to uobičajeno pravilo posebno trebalo primijeniti u ovom slučaju.

                6 - Iznenađen sam, jer se iz ureda kard. Schönborna do objavljivanja ove Izjave nitko nije javio, a pretpostavljam da je Kardinalu poznat stav Crkve o Međugorju, utemeljen na rezultatima komisijskih istraživanja i zaključaka da se ne može ustvrditi da se radi o „nadnaravnim ukazanjima ili objavama“. Njegov posjet Cenacolu odnosno s. Elviri, koja, usput rečeno, kao redovnica nema dozvolu boravka i djelovanja na terenu ove biskupije, mogao se također protumačiti kao potpora njoj. I ne samo njoj, nego i većem broju neposlušnih novih zajednica i vjerničkih udruga u Međugorju, koje u Kardinalovu pohodu mogu čitati ohrabrenje za svoj crkveni neposluh.

7 - Kao dijecezanski biskup navodim, i ponavljam, neke bolne činjenice.

- Najprije ističem mučni „hercegovački slučaj“ o župama koji se povezuje s „međugorskim fenomenom“ od samoga početka, kada se navodna međugorska pojava jasno stavila na stranu nekih tadašnjih neposlušnih franjevaca - jedan je od njih kasnije napustio i Red i svećeništvo - optužujući tadašanjega dijecezanskog biskupa zbog nereda.

- Mi sada imamo na terenu biskupije devet bivših franjevaca koje su njihovi vrhovni poglavari otpustili iz Reda manje braće, a Sveta Stolica izgon potvrdila. Iako suspendirani a divinis, oni se na uzurpiranim župama ponašaju kao zakoniti svećenici. Dok međugorska navodna pojava daje odgovore na najbanalnija pitanja radoznalih, ne čuje se s te strane nijedna riječ protiv te teške zloporabe, koja udara na jedinstvo ove mjesne Crkve.

- Imali smo žalosnu pojavu, 2001. god., da su neki franjevci, već otpušteni ili neki tada još neotpušteni, pozvali starokatoličkog đakona koji se predstavio kao „nadbiskup“ i u uzurpiranim župama „krizmao“ preko 700 djece. Razumije se: nevaljano i svetogrdno. A kao đakon predvodio je, nevaljano, i misu u više župa. Međugorska pojava o toj zloporabi sakramenta Duha Svetoga i Euharistije ni riječi!

- Imali smo bolnu činjenicu da su dvojica takvih svećenika išla starokatoličkom biskupu u Švicarsku s prijedlogom da ih zaredi za biskupe kako bi bili daleko i od Mostara i od Rima; da stvore formalan raskol, što je starokatolički biskup odbio.

- Imali smo dvojicu posebnih karizmatskih promotora i ideatora „međugorskoga fenomena“, istaknutih neposlušnika, Tomislava Vlašića, kojega su prošle godine njegovi vrhovni poglavari otpustili iz Reda manje braće, a Sveta ga Stolica, na njegov zahtjev, razriješila i svake svećeničke službe i obveze; i fra Jozu Zovku, lišena vršenja svećeničke službe u ovoj biskupiji od 2004. godine, kojega su također njegovi redovnički poglavari, prema novinama, povukli iz Hercegovine i onemogućili mu svaki kontakt s Međugorjem.

               8 - Kardinal je ushićen pred činjenicom tolikih ispovijedi u Međugorju gdje se očituje Očevo milosrđe. Mi vjerujemo da se milosrđe Oca nebeskoga jednako očituje i u Međugorju i u svakoj župi ove biskupije, i prije i nakon fenomena Međugorja. Treba vidjeti duge redove vjernika pred ispovjedaonicama u svim župama, pogotovo o Božiću, Uskrsu, godovinama i krizmama. Mnogi kažu da su te ispovijedi u Međugorju jak dokaz da se Gospa „ukazuje“. Prema tom zaključku o brojnim ispovijedima Gospa bi se ukazivala u svim našim župama, a ne samo onim trima osobama jednom godišnje u Međugorju, i drugim trima svaki dan, uostalom najviše izvan Međugorja, pa navodno i u katedrali u Beču. Sve skupa do sada: oko 40.000 „ukazanja“! Štoviše, stječe se dojam kao da neki „vidioci“ određuju gdje i kada će se Gospa „ukazati“, jer se navodno ukazuje gdje i kada oni zažele. Nije li to nedopustiva manipulacija i s Gospom i uopće sa Svetim?

Ovom izjavom kao dijecezanski biskup želim upoznati vjerničku javnost da dolazak i javni nastup kard. Christopha Schönborna ne znači nikakvo priznanje autentičnosti „ukazanja“ vezanih za Međugorje. Žao mi je što je Kardinal ovim svojim dolaskom, nastupom i izjavama, sadašnjim patnjama ove mjesne Crkve dodao nove, koje ne pridonose njezinu tako potrebnu miru i jedinstvu.

Ratko Perić, biskup

POVEZANI ČLANCI

05. kol 2018
Biskup Ratko Perić
18. lip 2018
Biskup Ratko Perić
30. ožu 2018
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

05. kol 2018
Biskup Ratko Perić
18. lip 2018
Biskup Ratko Perić
30. ožu 2018
Biskup Ratko Perić