Vijesti
26. July 2014.
Foto:
nepoznato

     Iako o sv. Ani i sv. Joakimu, roditeljima Blažene Djevice Marije, u kanonskim spisima nema ni riječi, nego se sva pobožnost oslanja na jedan apokrifini spis iz drugoga stoljeća pripisan sv. Jakovu apostolu starijemu, koji je upravo po bakinoj liniji bliski Isusov rođak, unuk je Marije sestre sv. Ane, ipak štovanje ovih Božjih ugodnika ušlo je u vjernički život i Istoka i Zapada vrlo rano. No, svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku, kada je papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio njezin spomendan, a papa Grgur XIII. 1584. uveo blagdan sv. Ane.

     Crkvica sv. Ane u Ulogu, filijala župe Nevesinje, a u općini Kalinovik, smještenu uz rijeku Neretvu koja u tom dijelu izgleda kao oveći potok, podignuta je 1937. godine. Nedugo zatim za vrijeme Drugoga svjetskog rata srušena je. Tek 1973. tadašnji župnik fra Grga Martić (+2003.) dao ju je obnoviti. U ovom je posljednjem ratu ostala neoštećena, jer se u nju smjestio francuski bataljun. Nakon Domovinskoga rata, don Vinko Raguž, danas dračevski župnik i stolački dekan, u spomen na svoju pokojnu tetku Katu kojoj je, zajedno s još šestero malih Konjevoda od 2 mjeseca do 7 godina života, u ratnom i nesretnom vihoru 1942. godine hladna Neretva postala grob, započeo je redovitim godišnjim pohodima - hodočašćima sv. Ani u Ulog. Čak je, uz pomoć dobrotvora, s Dubravske ravnice dovezao beton za betoniranje strmoga puteljka koji od „glavne“ ceste vodi do crkvice.

     Don Ante Luburić, nevesinjski župnik i biskupijski ekonom i kancelar već godinama od kada je preuzeo u pastoralnu skrb prostranu i gotovo u potpunosti raseljenu nevesinjsku župu, neumorno obilazi svako mjesto, kapelicu, crkvicu i crkvu, grobove i groblja, čuva uspomenu, duhovnu i materijalnu, te organizira crkvena slavlja i okuplja narod koji se po nekom „genetskom kodu“ vrlo rado odaziva. Kako drugačije protumačiti činjenicu da je i ove godine u Ulog došlo preko 400 vjernika – hodočasnika, a da uokolo crkvice i mjesta na udaljenosti od desetke kilometara nema niti jednoga stalno nastanjenoga vjernika – katolika.

     A nije lako do Uloga. Kada se napusti glavna b-h prometnica – M17, do Nevesinja je, preko podveleških proplanaka, nekih 40-ak km. A onda od Nevesinja u smjeru prema Gacku do Kifina sela 10-ak km. Odatle još 30 km makadama, glavnom prometnicom Nevesinje – Kalinovik koju je dala izraditi još Austrija, pa se čovjek s pravom pita je li bila bolja u austrijsko doba ili danas, iako se mjerodavni trude održavati je i činiti prohodnom.

     Nakon 10-ak kilometara penjanja od Kifina sela stiže se na Morine gdje se pogled i misao usmjeravaju prema jednoj od uzvisina gdje je na Jakomiru, kako knjige kažu, „pravi katolik“ Marko Milanoviću hrabro posvjedočio svoju vjeru u Isusa Krista i vjernost Rimokatoličkoj Crkvi, s našim molitvenim uzdahom da mu Crkva što prije otvori biskupijski proces radi uzdignuća na oltar. Po Morinama se vozi 10-ak kilometara. Nekoć prepune stadima, sada na njima jedva da se ukaže pokoje goveče ili bravče ili omanje stado. No, danas su i Morine oživjele. Svako malo pokoje vozilo uz put je zaustavljeno. Domaće registracije, ali i one iz raznih krajeva Hrvatske i Zapadne Europe te radosno mahanje u znak pozdrava upućuje da su to hodočasnici sv. Ani. Ljudi odlučili barem jednom godišnje na djedovini sjesti, prostrijeti, iznijeti, podijeliti i objedovati! Zahvaljujući i svesrdnoj pomoći župnika don Ante došli su do katastarskih kopija nacionalizirane djedovine pa vele da, dok se ne ostvari povratak oduzetoga, hajmo barem na svome doručkovati. Od Morina 10-ak trećih kilometara šumskom cestom spuštanje do Uloga. Jedina je molitva da u susret ne dođe kakav automobil ili šumski kamion. Molitva i nije u potpunosti uslišana, ali, Bogu hvala, sva su se vozila, pa i autobus s hodočasnicima iz Čeljeva, uspješno mimoišla. Kod kapelice već je skupina ljudi koji su crkvu otvorili i dan–dva ranije okoliš uredili. Pozdrav, priprema oltara, zavjeti i ispovijedanje hodočasnika. U 11.00 sati zakazana sv. Misa morala se na 15-ak minuta odgoditi kako bi mogli pristići svi hodočasnici, posebno oni koji su se na put odlučili velikim autobusom.

     Sv. Misu predvodi don Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija. U koncelebraciji uz don Antu, domaćega župnika, i dvojica su dekana Trebinjske biskupije: don Vinko Raguž, stolački, i don Milenko Krešić, trebinjski, te župnik i upravitelj svetišta s Hrasna don Antun Pavlović. Pjeva dio župnoga zbora iz župe Dračevo koje je na hodočašće poveo don Vinko. Na početku sv. Mise don Ante pozdravlja sve pristigle svećenike i hodočasnike te na poseban način svećenicima i vjernicima preporučuje nakane: 

     „Braćo i sestre, mi smo ovdje dolazili i - ako Bog - dolazit ćemo i ubuduće – nekada u većem, nekada u manjem broju – da po zagovoru sv. Ane i njezina svetoga muža, Gospinih roditelja, ovdje molimo Gospodina:

- za sve bračne parove i obitelji naše, da žive po kršćanskim načelima;

- za kršćansku hrabrost i jakost duha i zajedništvo našega naroda:

- da uzmognemo, bez mržnje, koja nikomu ne koristi a svima škodi, pomoći istini da nam se u svoj svojoj cjelovitosti otkrije;

- jer samo nas „istina može osloboditi“, rekao je naš Gospodin, Učitelj i jedini pravi Spasitelj svijeta.

     U ratnom vihoru i nesretnom vremenu, u mjesecu siječnju prije 72 godine u ovom mjestu u hladnoj Neretvi okončaše svoje živote:

  1. Kata Konjevod, žena Đurina, u 40-oj godini života,
  2. Ilija Konjevod, sin Đurin, u 7-om mjesecu života,
  3. Tomislav Konjevod, sin Markov, u 4-oj godini života,
  4. Cvija Konjevod, kći Markova, u 7-om mjesecu života,
  5. Ilija Konjevod, sin Vidojev, u 5-oj godini života,
  6. Božica Konjevod, kći Vidojeva, u 4-oj godini života,
  7. Monika Konjevod, kći Vidojeva, u 2-om mjesecu života.

     Njihova se stradanja spominjemo danas i molimo za pokoj njihovih duša.

     Spominjući se u Euharistijskoj žrtvi pokojnih Konjevoda, molimo isto tako i za pokoj duša svih koji u vječnom miru počivaju na grobljima i grobištima ove prostrane Župe nevesinjske, počevši od Donjih Plužina, preko Morina i Somina ovdje do Uloga, odavde preko Oblja, Borča i Kladova Polja i Zelengore do Foče i dalje…

     A i za sve nas žive, posebno danas ovdje prisutne! Iz dana u dan treba nam mira, ljubavi, sloge i prave slobode ovozemaljske u ovim vremenima novih kušnja na svim područjima života!

     To nam, po zagovoru sv. Ane i sv. Joakima, može darovati samo Bog!

     Evo, vlč. don Željko, samo maloga dijela potreba i nakana koje spomenuh, a za koje trebamo i želimo moliti i Bogu vapiti i u ovoj današnjoj svetoj Misi.

     Stavljam ih u Tvoje i svih nas misnika ruke, srce i usta da ih Bogu, kao naš današnji glavni predmolitelj, prineseš!“

     U propovijedi o sv. Ani i sv. Joakimu, ženidbenom paru Bogu vjernu i u molitvi ustrajnu s naglaskom na vjernosti obitelji, toj svetoj zajednici od Boga ustanovljenoj, u kojoj se i sam Isus htio roditi, pozivajući vjernike da unatoč raznih bezbožnih zakona i politika, svagdanjih problema i neimaština, budu otvoreni potomstvu i očuvaju svetost obitelji u međusobnoj ljubavi i razumijevanju i nadasve predanju u volju Božju.

     Prije završnoga misnog blagoslova župnik don Ante uza zahvalu Trojednom Bogu, i svima koji su uzeli udjela u organizaciji i slavlju iznosi i prijedlog: radi dostojanstva crkve i mjesta valja i na ovom području učiniti mali zahvat: dosadašnju neuglednu žičanu ogradu zamijeniti pravom. Poziva na suradnju. Odaziv nakon sv. Mise više nego dobaa. Mnogi dadoše i svoj novčani prilog, a mnogi se odazvaše na dobrovoljni rad kada radovi, ako Bog da, po Velikoj Gospi otpočnu. Ne sumnjamo da će tako i biti.

     Nakon sv. Mise iz auta se vade korpe i torbe s namirnicama, zauzima se prostor u hladovini, nazdravlja i pjeva. Radost se slavlja i susreta nastavlja. Don Ante svoje goste, svećenike i pjevače, povede u župnu kuću u Nevesinje na okrjepu. A svi, bilo u crkvenom dvorištu, bilo na obližnjim proplancima ili u mjesnim „restoranima“, ili u župnom uredu s jednom te istom mišlju: Dobro nam je danas u Ulogu biti i valja nam se opet sv. Ani Uloškoj u hodočašće vratiti i po njoj milost Isusa Krista, njezina blagoslovljenog Unuka, moliti.  

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE