Vijesti
11. February 2020.
Foto:
IKA

Varaždinska je biskupija odvojena od Zagrebačke nadbiskupije 1997. godine. Danas, prema Papinskom godišnjaku 2019., ima 370.000 stanovnika, od toga 344.000 katolika u 105 župa sa 128 biskupijskih svećenika, 27 svećenika redovnika, 95 redovnica. Prošle godine, na svetkovinu Krista Kralja, bila je smjena biskupâ. U skladu s kanonskom dobi umirovljen je msgr. Josip Mrzljak, a na njegovo je mjesto papa Franjo postavio msgr. Božu Radoša, rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Katedrala u Varaždinu posvećena je Velikoj Gospi. Zaštitnik je Varaždinske biskupije sv. Marko Križevčanin, a suzaštitnik blaženi Alojzije Stepinac, pastir i mučenik. Za ovogodišnje Stepinčevo biskup je Radoš pozvao biskupa Ratka iz Mostara da 10. veljače u 18.00 sati predvodi svečano Misno slavlje u slavu Presvetoga Trojstva, u čast blaženoga Suzaštitnika. Uz biskupa domaćina, koji je u početku pozdravio sve nazočne i svima zaželio moćan zagovor blaženoga Alojzija, u koncelebraciji je sudjelovalo više od 70 svećenika. Sutradan, u utorak, našla su se zajedno sva trojica biskupa: Radoš, Mrzljak i Perić u Svećeničkom domu za doručkom. Biskup je Ratko zahvalio biskupu Boži na njegovu pozivu i zaželio mu uspješno biskupsko služenje u Varqždinskoj biskupiji pod zaštitom blaženoga mučnika Alojzija. 

Donosimo propovijed  biskupa Perića: 

BRAĆO I SESTRE!
Prvu javnu obranu Stepinčeve osobe i djela pred živim javnim tužiteljima i komunističkim ofenzivama iznosio je nadbiskup Franjo Kuharić na Kardinalovu grobu na obljetnicu njegove smrti, počevši od 1971. Bila su to ne samo hrabra nego i prvoklasna svjedočanstva crkvenoga uglednika koji je Stepinca osobno poznavao; bila je to prva javna Positio super virtutibus et super martyrio – Predstavka o krjepostima i mučeništvu. Mi ćemo se ovdje podsjetiti na neke  Nadbiskupove iskaze iz onih vremena.
1. - Ozbiljnost. Vrlo ozbiljnim Stepinca su doživljavali njegovi sjemeništarci i bogoslovi, na pr. sam Franjo Kuharić kojega je on 1945. za svećenika zaredio i koji mu je 1970. postao drugi nasljednik na zagrebačkoj nadbiskupskoj katedri. „Doživljavali bismo ga veoma ozbiljnog! Često veoma zamišljenog! Ta njegova ozbiljnost i zamišljenost odražavale su njegov unutarnji život i njegovu unutarnju brigu i tjeskobu koja je u izuzetnim časovima povijesti na poseban način ispunjavala njegovu dušu i njegovo srce, njegovu savjest“.  
- Ozbiljan je osnovni pojam koji ne treba druge bliže riječi kojom bi se bolje protumačilo značenje. Čak ni izričaji: siguran, pouzdan, vrijedan ne obuhvaćaju sve ono što nosi izraz ozbiljan. Ozbiljan možda bolje razumiješ kada se kaže neozbiljan: na pr. taj je kandidat neozbiljan za svećenika, za biskupa, za predsjednika! Stepinac je ozbiljan i odgovoran i u radnji i u patnji, i kao koadjutor i kao ordinarij, i kao zatvorenik i kao zatočenik!  
2. -  Sin majke Barbare, majke Crkve, majke Božje. Blaženik je bio čovjek Crkve. Nije u župnom uredu pisao ekleziološke članke, nego je u župnoj crkvi klečao pred svetohraništem i doživljavao Crkvu u svemu njezinu rasponu od Isusova rođenja do silaska Duha Svetoga, od prve Pedesetnice do krajeva svijeta. Nadbiskup Kuharić 1976. ovako sažima njegov sinovski odnos: „Crkva mu se objavila već po ljubavi i pobožnosti majke Barbare koja ga je odgajala dubokom vjerom kakvu su imale tolike hrvatske majke kroz cijelu našu kršćansku povijest. Po svojoj vjerničkoj obitelji bio je utkan u život svoje župe i kroz župu povezan s cijelom Crkvom. I kao što je od djetinjstva naučio ljubiti svoju rođenu majku, tako je od djetinjstva naučio ljubiti i Majku Crkvu“, i otkrivati „prisutnost Majke Božje u njezinu djevičansko-materinskom misteriju“. Stepinac je rekao: „Što više živim i gledam sudbinu Crkve, to mi je draža! O, velika si Crkvo Božja!“  Oni koji proučavaju Stepinca, i za života i nakon njegove smrti, mogli bi slično reći: Što više živimo i gledamo blaženoga mučenika Stepinca,  to nam je sve jasniji, bliži draži. O, velik si, mučeniče Božji!      
- Doživljavao je Crkvu u ljubavi i dobrim djelima njezinih vjernika, u patnji i progonstvu njezinih mučenika, u griješenju i kajanju njezinih sinova i kćeriju. Doživljavao ju je kaoo, sredstvo i oruđe jedinstva s Bogom i jedinstva ljudi međusobno. Krist je, uzašavši na nebo, Crkvu ostavio kao vjesnicu Božje riječi i djeliteljicu Božjih otajstva potrebnih za spasenje. 
3. - Stepinac nije zlikovac! Nadbiskup Kuharić o 15. obljetnici Stepinčeve smrti - 1975. godine - potresao je zagrebačku katedralu svojom savješću: „Ovom prigodom smatram obvezom svoje savjesti javno izjaviti i izraziti svoje duboko žaljenje što se još uvijek, trideset godina nakon rata, nadbiskupa Stepinca u javnosti oslovljuje 'zloglasnim nadbiskupom' i 'zločincem'. Bilo je to na televiziji prošle godine 3. kolovoza u 9 i četvrt navečer na drugom programu. Komentator je išao čak tako daleko da ga je proglasio odgovornim za ratna pustošenja u našoj zemlji. Događa se to još uvijek u tisku, u školama. Događa se čak i ovdje u katedrali na njegovu grobu. Očevici su mi to saopćili da se neki vodič turistâ tako zaboravio, pa i na kardinalovu grobu govori uvrede. - Mi takve postupke smatramo teškom uvredom istine i osobe. To nanosi štetu ljudskim odnosima. Svaki se vjernik naše Crkve osjeća time ranjen u duši i duboko uznemiren. Neka prava ne umiru ni s mrtvima“.  
I kao što lažnom kampanjom Stepinac bi osuđen i ubrojen u zločince poput svoga Učitelja, Otkupitelja i Spasitelja čovječanstva, tako se klevete ponavljahu od prigode do prigode, iz godine u godinu. Sve što nije zaslužio, oni su mu prišili: 
- Zalagao se za oslobađanje i spašavanje na tisuće Židova  – stoga ne prestaj, varava propagando, dokazivati lažnim emisijama, snimanjem krivih filmotvorina  da je zlikovac, ostat će barem koja od tisuće lažotinja!
- Zauzimao se za spašavanje tisuća kozaračke i druge srpske djece za vrijeme rata  – stoga skandirajte: „zloglasni nadbiskup“! 
- Podigao je svaki put glas protiv javne nepravde i zla u društvu i državi u 4 ratne godine, u svemu 354 puta - stoga ponavljajte „zločinac“, jer bolje se ta prihvaća u ovom opaku i grješnu naraštaju!
- Borio se da dušmanske duše ne odcijepe Crkvu u hrvatskom narodu od njezine vidljive Glave, Stolice sv. Petra u Rimu – eto još jednom zločinca!
- U svaka doba, i 1935. i 1945. i 1955. isticao je izvorno pravo hrvatskoga naroda da ima svoj vlastiti državni krov nad glavom – to je tek zločin na zločinima!
4. - Na tom čovjeku nema krivice. Nadbiskup Kuharić u katedrali 1971. za Stepinca ustvrdi: „U razgovoru s njim doživljavali smo kako sveto ime Bog zvoni u njegovim ustima tako živo, stvarno, uvjerljivo, osobno. Kao da svaki put pjeva sa psalmistom: 'Velik je Gospodin i svake slave dostojan, nedokučiva je veličina njegova' (Ps 145/144/-3).' […] Zato mu je prolazio dušom užas kad je čuo da je Bog uvrijeđen, ponižen, zanijekan; zato mu je duša strepila za vjeru u Boga; za vjeru malenih, za vjeru mladih, za vjeru u hrvatskom narodu. […] Prožet Bogom osjećao se slobodnim pred svakim čovjekom koji je imao moć u ruci, ali u službi svakog čovjeka kojemu je trebala zaštita, pomoć, obrana. […] Kada bude povijest mirno proučila sve dokumente i sva djela, morat će priznati da na tom čovjeku ne nalazi krivice (Lk 23,14)“.  
Stepinčeva se povijest proučila kao malo koje osobe u modernim vremenima: i s komunističke, i sa srpsko-pravoslavne, i s hrvatske, i sa svjetske razine, a osobito sa svetostoličke. A Blaženik sam ima barem 35 životopisa na raznim jezicima svijeta, na tisuće ozbiljnih dokumentiranih članaka, i službenu Poziciju Svete Stolice od 5.919 stranica. Od Beatifikacije do danas svake godine, u prosjeku, Postulatura izdaje po jednu knjigu o njemu, i Glasnik.  
- Posjećeni su svi referentni arhivi, pregledane sve relevantne biblioteke, konzultirani sve biografije u vezi sa životom i djelovanjem nadbiskupa Stepinca. Dobro, nisu se mogli proučiti svi zdravstveni kartoni i bilježnice iz Lepoglave i sva izvješća o obdukciji s Instituta za sudsku medicinu na Šalati i razni Udbini elaborati, jer su na vrijeme nestali, možda u Domu zdravlja u Šarengradskoj? A i zašto bi komunisti ostavljali svoje falsificirane dokumente da im se s površine otkrivaju trovanja i podmetanja? Kao da im je nevino osuđeni stalno i govorom i tvorom poručivao: Vi o meni sve same i svakovrsne klevete i laži, a ja ću o vama samo istinu. i svu istinu! 
5. - Sud povijesti i sud vječnosti. Postoje samo dva suda: ljudski i Božji. Ljudski je često prevarljiv, a Božji je uvijek neprevarljiv. Ali i ljudski može biti pouzdan kada se zasniva na istini i pravdi. Kard. Kuharić svjedoči i poručuje: „Stoga s pravom očekujemo od svih koji studiraju povijest i donose povijesne sudove da se osoba kardinala Stepinca i njegov život tretiraju znanstveno, tj. mirno i pošteno. […] To je zahtjev univerzalnog načela istine i pravednosti i taj se zahtjev temelji na objektivnom dostojanstvu svakog čovjeka. Mora nas zanimati samo istina, i mi se te istine ne bojimo niti je se možemo odreći. - Međutim, rekli smo jučer i ponavljamo danas, Bog je konačni sudac svake savjesti, svih ljudskih sudova i cijele povijesti. […] i za nas vjernike to je posljednje prizivno sudište na kojem će svaki život biti ocijenjen savršenom pravednošću“.  
- Riječi izgovorene 1972. na Stepinčevo, prije 48 godina, kao da su izrečene jutros. Mi se istine o Stepincu ne bojimo, niti je se možemo odreći! Nema sjajnijega sudišta ni u odnosu na narodni i na međunarodni sud od sjaja povijesne istine jasne ko podnevno sunce! Splendor veritatis! Pa čak, ako nas ljudska povijest demantira, prizivamo Boga. A Bog je već izrekao svoj sud na usta sv. Ivana Pavla II. dana 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici u dvije riječi: Blaženik Mučenik! I jedna je od te dvije riječi dostatna da istina punim sjajem sijevne. I zar ima veličanstvenijega suda od toga Papina binoma za beatifikaciju? I ima li većega dokaza od dogođena čuda za koje su svi članovi i Liječničke konzulte i Teološkoga povjerenstva jednodušno glasovali prije sedam godina u vidu kanonizacije? A toliki su ljudski sudovi nasumce izrečeni, bez studija povijesti, i prije beatifikacije i oni nakon beatifikacije, podložni Božjemu sudu.
Ispunjen program. Završit ćemo nagovorom kardinala Kuharića koji navodi Stepinčevu najavu svoga biskupskoga programa, od 3. lipnja 1934.: „Moja je nakana i cilj čist! Slijediti nauku križa, te bez ikakva straha braniti katoličku istinu! Pravednost prema onoj - dilexi iustitiam et odi iniquitatem - to je moje načelo. Ogavnost prema svakoj nepravdi, bila je duboko uvijek usadjena u mojoj duši, kao što i ljubav prema pravdi. Pa kao što sam za dobro svoga naroda spreman dati sve, tako sam spreman na sve i za Crkvu Katoličku, koja me od najranije mladosti učila dati svakome što je njegovo i ljubiti ljude istinskom ljubavlju“ (Kat. List, br. 23/1934., str. 286)“.  
- Program istine u nepristranosti u pravdi i u odvratnosti prema nepravdi. U znaku Kristova križa. Bez ikakva straha. Spreman dati sve za dobro svoga hrvatskog naroda. Spreman dati sve za Katoličku Crkvu. Pravda u svemu, ljubav iznad svega. Tako je nastupno i nadahnuto izgovorio prije 85 godina, zato je mogao sklopiti oči u milosti Božjoj: Consummatum est. Sve je svršeno, izvršeno! A Bog ne dopušta da ovakav njegov pouzdanik bude postiđen ni u ovom svjetskom naraštaju ni u vjekovječne vjekove. 

Blaženi Alojzije, Tvoj nam je život primjer, Tvoj nam je zagovor pomoć, 
a Tvoja zaslužena nagrada proslava je Božje milosti. Amen.

 

  

 

POVEZANI ČLANCI

05. kol 2020
Biskup Ratko Perić
05. kol 2020
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

05. kol 2020
Biskup Ratko Perić
05. kol 2020
Biskup Ratko Perić