Vijesti
25. June 2020.
Foto:
Župa Stolac

U nedjelju 21. lipnja 2020. u Stocu za vrijeme večernje sv. Mise bijaše i slavlje sv. krizme koju je podijelio mjesni biskup Ratko Perić. Biskup je došao iz Sarajeva s proslave Srca Isusova, kojemu je posvećena i sarajevska katedrala i Vrhbosanska nadbiskupija, a pred crkvom sv. Ilije proroka dočekaše ga župnik don Rajko i stolački ministranti, njih više od dvadeset, obučeni u ministrantska odijela. Stariji ministranti, završeni deveti razred, poredani su u prvim klupama u crkvi, spremni za primanje sakramenta sv. potvrde. U 18.00 sati zazvoniše sva tri crkvena zvona i najaviše dvostruko sakramentno slavlje današnjega dana. Zatim se iz sakristije pojavi povorka i uputi se na glavna vrata župne crkve. Naprijed križonoša i dvojica svjećonoša, slijede ih ostali ministranti, te četvorica svećenika koncelebranata i biskup. Puna crkva: krizmanika, kumova, roditelja, rodbine i prijatelja. Pjevači župnoga zbora „Mladi“ popunili kor, ministranti oko oltara, a i vani pred crkvom puk je Božji poprilično napučio dvorište, koje je razglasno ozvučeno tako da se sve može čuti i razumjeti, dolazio glas s kora ili s oltara.

Na početku sv. Mise župnik srdačno pozdravlja sav okupljeni narod, po staležima, i na kraju upućuje srdačnu dobrodošlicu biskupu.

Budući da ove godine stolačka Pučka učionica, u kojoj su danas smješteni Etnografsko-etnološki muzej i Umjetnička galerija, obilježava svoj 150. rođendan, župnik je  iz njezine povijesti pokupio više zanimljivih pojedinosti koje je iznio pred pozorne slušatelje.

Donosimo neke momente iz pozdravna govora:

- Oče biskupe, ove godine obilježavamo 150 godina od kupovine zemljišta i kuće za Rimokatoličku pučku učionicu u Stocu, koja je odgojila brojne učenike koji su se razvili u vrijedne intelektualce i čestite svećenike sa stolačkoga područja….

Nakon što je dubrovački biskup i trebinjski upravitelj Vinko Čubranić osnovao župu Stolac 1863. i ubrzo - uz pomoć Lionskoga društva - sagradio veliku župnu kuću u Stocu 1865., pregovaralo se s mjesnim župnikom don Lazarom Lazarevićem o mogućnosti otvaranja katoličke škole u župi. U tu svrhu župnik je primio novčanu pomoć od 70 dukata da kupi zemljište i kuću za buduću školu. Don Lazar je 15. svibnja 1870. kupio zemljište i kuću u kojoj osniva školu s praktičnim radom od 1871., a službeno otvorena 1873. Škola je radila do 1885., kada je pod utjecajem tadašnjega visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Benjamina Kallaya, silom zatvorena. Škola je kroz svoj 14-godišnji kulturni cvat dala svjedodžbu u ruke brojnim učenicima koji su nastavili svoje školovanje: Nikoli Buconjiću, Stjepanu Troliću, don Marijanu Vujnoviću, don Ivanu Ragužu, don Mitru Papcu, mnogim trgovcima, službenicima i namještenicima.

Škola je tijekom 2004. i 2005., uza stručni nadzor Roberta Raguža dipl. ing. arh., restaurirana i prenesena na novu lokaciju, ispod župne crkve, s novom kulturnom namjenom. U prizemlju je formiran Muzej starina hrvatskoga naroda stolačkoga kraja, a na katu je smještena Galerija umjetnina.

- Vi ste, oče biskupe, ovo obnovljeno kulturno zdanje blagoslovili prigodom slavlja sv. krizme u Stocu, 20. svibnja 2006. Ova je škola dragocjen dokaz kako su se biskupi i svećenici, koji su djelovali na ovim prostorima Trebinjske biskupije kroz čitavu povijest, pa tako i danas, borili i žrtvovali za svoj katolički puk koji im je Crkva povjerila, i to ne samo na vjerskoj nego i na kulturnoj, školskoj i svakoj drugoj životnoj razini. Bogu hvala!

- Župnik je nastavio: Preuzvišeni, danas pred Vama stoji 28 krizmanika: 14 učenika i 14 učenica, kako je to Gospodin u svome daru života posložio, a roditelji sa zahvalnošću prihvatili. Dobro su dolazili na vjeronauk i naučili. Trud se isplatio. Naravno, uvijek može biti bolje, i u tome ćemo nastojati, a i Vi ćete nas u tome sigurno potaknuti, jer dolazite kao pastir i učitelj ove mjesne Crkve. Kličem Vam u ime ovoga vjerničkog skupa, osobito krizmanika, i u svoje osobno ime: Pastiru naše hercegovačke Crkve, dobro nam došli!

- Župnik je najavio da će predstavnik krizmanika svojim govorom, koji je prošao na natječaju, i jedna krizmanica buketom cvijeća, pozdraviti biskupa i sve nazočne. Natjecalo se za pozdrav biskupu njih 10-ero krizmanika: jedan je izabran, a svi su ostali uključeni u današnju sv. Misu, čitanjem i molitvama!

Ivan je pročitao svoj pozdrav biskupu, zahvalio mu za dolazak, preporučio sve krizmanike u biskupove molitve i sv. Misu, zatim izrazio zahvalnost roditeljima, kumovima i župniku na svemu što su učinili za ovogodišnje kandidate. Krizmanica je darovala biskupu rukovet svježa cvijeća, znak zdrave mladosti.

-Župnik je pozvao biskupa da ovu sv. Misu prikaže Bogu na slavu, a svima nama na spasenje.

Biskup je zahvalio na pozdravima i sve pozvao na iskreno kajanje i molitvu za današnje krizmanike. Pučko pjevanje predvodili su mladi s kora, a sva zajednica u dvoglasju  prihvatila. Misna su čitanja pročitali krizmanici, a domaći sin don Damir navijestio Evanđelje. Biskup je poslije Evanđelja uputio okupljenu puku i krizmanicima prigodnu propovijed, koju donosimo u prilogu. Poslije homilije krizmanici su obnovili Krsna obećanja i pristupili sv. krizmi. Župnik je čitao imena s krizmenih ceduljica, a biskup je ponekoga ponešto i priupitao, na što su krizmanici spremno odgovarali. Molitvu vjernika također su izgovorili krizmanici. Sv. Pričest dijelila se na 4 mjesta u crkvi i pred crkvom.

Na kraju sv. Mise župnik je pročitao župne oglase i zahvalio Gospodinu Bogu na njegovu daru, Duhu Svetomu na njegovih sedam darova; biskupu na dijeljenju sakramenta sv. potvrde i na homiliji te svim župljanima, napose pjevačima, ministrantima i mladima, na svesrdnoj angažiranosti ovih dana, policiji na uredovanju. Slikar Sliko obilježio je događaj svojim fotoaparatom. Svi su bili pozvani na čašćenje pred crkvom pod starom stoljetnom lipom.

- Župna su zvona označila kraj današnjega Misnoga i krizmenoga slavlja u stolačkoj  crkvi. Biskup i župnik, i od naroda tko je želio, posjetili su stolačku Pučku učionicu, u kojoj su danas smješteni Muzej i Galerija, u kojoj je 14 portreta dijecezanskih svećenika iz biskupove knjige „Da im spomen očuvamo“, a svi su stradalnici u ratu, 1941.-45., ili poraću.

Narod se razišao svojim obiteljskim kućama, a župnik je ugostio biskupa i svećenike pred župnom kućom u dvorišnoj hladovini. Velika li dana koji nam učini Gospodin! Velika mu hvala i slava!

Misli iz biskupove homilije:

DAVIDOVO POVJERENJE U BOGA, GOLIJATOVO U SEBE

Mjesto susreta: Terebintska dolina. Vojske, filistejska i izraelska, stoje jedna suprot drugoj, danima i tjednima. Buče i izvikuju. Najprije riječima, a onda će i mačevima. Fizička bitka. Jedan od Filistejaca 40 dana izaziva izraelsku vojsku. U izazovu sama oholost, sebičnost i mržnja. Borba za život ili smrt, slobodu ili ropstvo. 

Izraelci se osjećaju osramoćeni. Ni Jonatan – sin kralja Šaula, ni Abner, glavni vojvoda i zapovjednik Šaulove vojske, ni sam Šaul, koji je bio svom glavom iznad drugih, ne smiju ni poviriti na bojno polje. Nigdje junaka da se suprotstavi tomu grdosiji Golijatu, dvo-i-pol-metrašu, tvrđavi željeza i bakra, strah i trepet. On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne: ‘… Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka siđe k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ćete vi biti naše sluge i nama ćete robovati (1 Sam 17,8-9).

Što je ili tko je Golijat? To je kao kada bismo se mi hvalili kako smo tjelesno snažni, umom razvijeni, vrlo daroviti, odškolovani, kulturni, imamo mnoštvo nagradnih medalja. S druge strane, Golijat je izazov svijeta, đavla, tolikih problema u svijetu, droge, strasti, zlih ljudi. Plaše nas, progone, mrze, pretvaraju nas u roblje, trijumfiraju nad nama. Čovjek se osjeća slab, nemoćan, prestrašen.

- Krizmanici, nemate ni 15-16 godina. Slabi ste, neuki, neposlušni, sebični, zeleni, treba vam pomoć sa svake strane, a najviše s Božje. Mi vam je danas donosimo u sv. krizmi!

Golijat dočekuje Davida. Prorok Samuel dolazi u Betlehem u kuću Jišajevu da pomašću označi Davida za kralja. On jest pomazan, ali pred njim je još dug put do kraljevstva. Davidov otac Jišaj dao je svoja tri najstarija sina, odrasle ljude od 30 do 40 godina, na Šaulov poziv u rat protiv Filistejaca. Od osmorice sinova, trojica u ratu. David je, nakon pomazanja, opet kod ovaca. Sveti pisac ponovo podsjeća na Golijata koji je obredno izlazio ujutro i uvečer i plašio Izraelce ko strašilo kosovce. Jišaj, brižljivi otac, želi čuti kako su mu sinovi u vojsci. Dršće zbog svakoga od njih. Ko kad mu je svaki jednako drag i blizak. Uvijek misao na njima. Šalje Davida s trima porukama: prvo, ponesi im kruha; drugo, ponesi deset sireva tisućniku, visokom časniku, i, treće, propitaj se za zdravlje svoje braće. I, naravno, donesi mi potvrdu da si sve uredno predao. Potpiši i uredno drži, a ne vjeruj pameti, izdat će te.

David ustaje, odlazi, predaje stado čuvaru. Dolazi u vrijeme kada se bojni red svrstava. Ostavlja stvari na sigurnu mjestu, ulazi u bojni red da upita kako su mu braća. Ali želio bi vidjeti i okršaj. David je pun poleta, unutrašnje vatre, trepere mu i oči i srce. Bìo se on s lavovima i medvjedima u planini, čuvajući stado svoga oca. Izrael je stado Oca na nebesima, Dobroga Pastira. David se smatra pastirom. Ja želim očuvati Izraela od ovih vukova i lavova, misli u sebi. Što smeta uletjeti i u ovu bitku, u ime Božje!

- Krizmanici, i vi ćete ubrzo biti pomazani Duhom Svetim. Označeni ste za borbu s napastima ovoga svijeta, s protivnicima vašega spasenja, uspjeha, vječnoga života. Ne ćete se boriti mačevima i bodežima, nego darovima Duha Božjega, mudrošću, jakošću, bogobojaznošću...

Nagrada pobjedniku. Još se jednom sveti pisac vraća Golijatu koji je izišao na megdan. Strah je sve uhvatio do kostiju, i prestravio. Nitko živ da se javi na borbu prsa o prsa. Jedan Izraelac govori o trostrukoj kraljevoj nagradi: Narode: Tko njega pogubi, kralj će mu dati silno blago, i dat će mu svoju kćer, i oslobodit će od poreza njegov očinski dom u Izraelu” (1 Sam 17,25). David kao da nije čuo, pa priupita. Kao da se čudi što se za tako malu stvar daje tako velika nagrada. I to ne jedna nego tri velike medalje za takvu sitnicu. Sigurno mu je najviše zapela za oči kraljeva kći Mikala, koju ionako pozna, jer to znači biti nasljednik kraljev. Princeza za čobanina!

- Krizmanici, u Davidu vrije ono ulje kojim je pomazan. Želi kraljevstvo ovozemaljsko. Ali Bog ima više planove, on misli na kraljevstvo mesijansko, nebesko. Vi se danas pomazujete da budete članova toga Božjega kraljevstva istine i života, kraljevstva pravde, ljubavi i mira.

David pred Šaulom (1 Sam 17,31-39). David ohrabruje Šaula. Šaul odvraća, razumno: Davide, pazi, ti si mlad, a Golijat je iskusan ratnik. David navodi iskustvo iz pastirstva. Lav, medvjed, on trči za lavom, hvata ga za grivu, otima mu ovcu, dobar pastir, hrabar ratnik. Na kraju sve polaže u Božje ruke. Bog je ovdje izazvan. Živi Bog. Vjeruje David u Boga da će ga on izbaviti iz ruke filistejske. Šaul Davida blagoslivlje i daje mu svoje haljine. Pođi, sine u sto dobrih časa! Malomu  Davidu ne pristaju velike Šaulove haljine.

- Krizmanici, David ne može obući Šaulove haljine. Svatko za sebe. Svoje krjeposti, svoje znanje, svoje zvanje. Nitko ne može za drugoga. Ni spasiti se, ni položiti ispite. Jednoga će se dana sve uhvatiti što nije bilo uredno, što je puki šverc, krađa, prijevara, lažotinja. Bog će tebe uzdići i obući ako želiš od Boga haljine!

U ime Gospodina nad vojskama (1 Sam 17,40-54). David ide sa štapom, torbom i pet kamenčića, obuljaka, piljaka. Štap nosi da zavara neprijatelja, kao pastir, ili da pokaže Golijatu koliko vrijedi. Ali zapravo on krije pravo oružje: praćku, nju drži iza leđa.

Sa suprotne strane prezirno se približava Golijat. Mrmosi protiv Boga, prosvjeduje protiv Šaula, ruga se kako takav dječarac može ići prema njemu, crv prema divu. Otklonio je štitonošu ispred sebe. Dođi da dam tvoje meso grabežljivim orlovima. David mu pet puta odgovara da Bog postoji u Izraelu:

- Ja idem u ime Jahve, Boga Izraelovih četa.

- Danas će te Bog predati meni u ruke.

- Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu.

- Bog ne daje pobjedu mačem i kopljem.

Bog je gospodar bitke. Ima Boga, Golijate! Samo što se Bogu ne žuri da ti to dokazuje. Eto to je Davidova vjera… Izrael je Božje stado.

Dvije vojske po gorama, svima stao dah i smijeh. Praćka se zavrti, kamen fijukne, poletje iz vješte ruke, točno u čelo Golijatu, ni tamo ni amo, ni desno ni lijevo. Pade gromada oholosti, željeza i mesa. Tko se uzvisi, ponizit će se… David pritrči, uzme mač Golijatov i njime mu odrubi glavu…

Nastaje opći metež i urnebes u Terebintskoj dolini. Vojska se filistejska daje u bijeg, raspršuje. Izraelci i Judejci u potjeru za njima. David odnosi glavu i mač Golijatov u svetište Nob kao najveći ratni trofej.

Eto što čini Gospodin; suradnja se ljudska hoće. Čovjek malo, a Bog sve ostalo. Kolika je god malenost tvoja, Bog je kadar izvojevati pobjedu s tobom. Budi s Bogom, sve ćeš pobijediti.

- Krizmanici, vi ne idete s praćkom i s pet piljaka protiv napasnika ovoga svijeta, nego sa sedam nadnaravnih darova Duha Svetoga: mudrošću i razborom, znanjem i savjetom koji se odnose na glavu, te jakošću, pobožnošću i strahopoštovanjem koji se odnose na srce. Zazivaj Duha Svetoga u pomoć da budeš mudar i jak, i da svladaš sve kušnje na koje naiđeš u svome životu.     

POVEZANI ČLANCI

05. kol 2020
Biskup Ratko Perić
05. kol 2020
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

05. kol 2020
Biskup Ratko Perić
05. kol 2020
Biskup Ratko Perić